I. POVIJEST KAO KARIKATURA: HUDEJBIJA, HRVATSKO IZDANJE

U godini 628., Muhamed, trgovac koji je preko noći postao prorok, potpisao je s kurejšitskom aristokracijom Meke privremeni mir – Hudejbijski sporazum. Elegantno, taktički. Rečeno im je: nema rata. Naivni su potpisali. Godinu dana kasnije – Meka je pala. Bez borbe. To je bila prva povijesna lekcija o korisnosti taktičke laži.

Godinu dana kasnije – Washington je pao u Daytonu. Godinu ili dvije kasnije pala je hrvatska konstitutivnost u Federaciji BiH. Godinu ili dvije potom uslijedila je nova Hudejbija: progon hrvatskog člana Predsjedništva Ante Jelavića. Razlog? Pozvao se na Hudejbijski mir iz Washingtona. Ustao protiv progona Hrvata iz ustavne ravnopravnosti. I zato je potpuno izbrisan. Do razine da ga HNS u BIH ne smije ni spomenuti. Rušitelj Hudejbijskog mira, sarajevski potrčko Schmidt se šepuri po BIH, legalni hrvatski član predsjedništva živi u izgnanstvu. Plenković govori o ravnopravnosti. Ne smije ga ni primiti u ured. I tako do danas – Hudejbija za Hudejbijom.

A sad se vratimo na Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića. Koliko hrvatskih političara ju je pročitalo? Koliko ih uopće zna nešto o političkom islamu? Je li slučajna izjava Šerifa Patkovića da se stavlja na raspolaganje Hamasu? Je li slučajan Zukan Helez u Iranu tik pred američki napad?

Što Hrvatska uopće zna? I tko je hrvatska elita? I je li Hrvatska država ili kompost? Kora od banane koja se raspada?

Oni se hvale pomoći muslimanima, a muslimanski mediji to ni ne prenose. Ako i prenesu, kažu: “Potpisali ste jer smo vas primorali. Bili........

© Poskok