Željko Komšić ne može, a Dragan Čović neće u listopadsku izbornu utrku za hrvatskog člana troglavog bh. državnog vrha

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Iako se usred ove surove zime rana jesen, uvijek u nas povijesni listopad, čini kao daleka budućnost, stanovita je utakmica – da, ipak, ne velim izborna bitka – već započela. Prva je karte otkrila Fronta bošnjačkoga gazije, tzv. demokratska, koja je (gotovo) istrčala pred rudu te kao kandidata za godinama uzurpiranu hrvatsku fotelju u sarajevskoj Titinoj 16 promovirala Slavena Kovačevića – (pravnog) savjetnika Ljiljana Zlatnog. Znanog, inače, i po tomu što je nekad bio Hrvat, pa se pokajao, bio nekad Srbin, pa odustao, te na kraju shvatio (…) da je, ipak, Ostali. Što je Europski sud za ljudska prava, sve u svemu, ismijao.

I znanstvenik i – građanin!

Nije, međutim, ova vijest iz u Strasbourga pokolebala Slavenova šefa, pa ga je uistinu biranim riječima predstavio, tvrdeći kako zna što govori, ima glavu i rep i potpuno je stručan za obavljanje ovoga posla. Dakle – kazali bi zlobnici od kojih se (odmah) ograđujem! – sve suprotno od odlazećega manekena tzv. Građanske (u Bošnjaka). Ipak, i on je, započinjući, predizbornu kampanju strasbourškoga stradalnika, progovorio o razlikama između njegove malenkosti i potencijalnoga mu nasljednika.

„Razlike su više personalne. Slaven je okrenut znanosti, ja više volim biti među ljudima, ali po ideji smo otprilike isti – vjerujemo da zemlja treba biti jednaka za sve, svi moraju imati ista prava“, analizira taj čovjek iz naroda, sarajevska raja, naime… Pritom tvrdi (još) kako se na (novi) „slučaj Kovačević“ ne obazire na izjave Dragana Čovića i, veli, cijeloga toga kruga – uključujući hrvatsku (oporbenu) petorku. Drži, također, kako se oni ponašaju kao oponenti, a u stvarnosti, tvrdi, među njima nema nikakvih stvarnih prijepora. Slijedom čega je zaključio kako je Čović „špic igrač“ u nastojanju nastavka političke ideje Herceg-Bosne. U biti, treći je entitet ona gazijina kronična babaroga kojom plaši Bošnjake, namičući sebi – četiri puta! – njihove glasove kako bi, baš kao i posljednje četiri godine, omjer u kolektivnom bh. rukovodstvu bio 2:1 – za „probosance“. Što se od hrvatskoga Člana, jel’te, i očekuje.

Za pluralizam uskraćeni…

I, koliko god, prema vlastitu priznanju bošnjački narodni heroj ignorira prvog u Hrvata, iz (zapadnog) Mostara stiže odgovor kako su osjećaji zapravo uzajamni: Čović je, nakon što je, evo, ex-Hrvat odlučio krenuti stopama Sejde u Bošnjaka, samo podsjetio na pogubnost izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, te pozvao „partnere iz FBiH“ na izmjene Izbornog zakona kako bi se to spriječilo. Ukoliko ga „federalni parteri“ usliše, rado ću – retroaktivno! – skinuti navodnike s (tih) partnera…

Uz to, hadezeovski je lider u jednom od svojih posljednjih siječanjskih intervjua potvrdio ono što je........

© Poskok