Nekad je fašizam bio stvar ambicije. Čizme, parade, grubi glasovi, jasne zabrane i jasni neprijatelji.

Bio je to autoritarizam koji se barem nije skrivao: znao si tko zabranjuje, zašto zabranjuje i čime prijeti. Danas, u verziji jedne urbane ljevice, fašizam je sveden na projekt, dopis i prostor koji “trenutno nije dostupan”.

Idol nove ljevice nije ludi diktator. Idol je proceduralni ljigavac. On ne udara, ne viče i ne proglašava zabrane. On “upravlja procesima”. On ne kaže “ne smiješ”, nego “nema uvjeta”. Ne govori “nepoželjno”, nego “neusklađeno s pravilnikom”. To je........

© Poskok