Vreme curi Vučiću
Jeste, baš tako. Iako se širi slika na kojoj pobunjeni žitelji Srbije gube dah, upravo je obrnuto – pobunjenici se oporavljaju, a režim s Vučićem na čelu ostaje bez daha.
Da ima gram mozga, Vučić bi izbore raspisao odmah. Ali, nema. I sad nas mrcvari. Malo on nas, malo mi njega. Nekima se čini da u njegovom predapokaliptičnom ludilu ipak ima zrna razuma. Otprilike ovako: sad loše stoji u ispitivanjima javnog mnjenja, treba mu vremena da to popravi. Uz to, nastavlja da razara institucije: ono malo što je ostalo izvan njegove kontrole želi da pokori ili uništi: pravosuđe, zajedno s advokatima; univerzitete; nezavisne medije (njih bi da uništi, pošto već ima i previše onih koji su mu poslušni)… Čitalac će umeti da nastavi niz.
Nema tu mnogo pameti. Svoj rejting Vučić više nikada neće popraviti. Ruku na srce, to je i njemu jasno. Zato više i ne vodi računa o tome: notorna pomilovanja su tek jedan od dokaza za to. Dakle, to otpada kao razlog. Drugi razlog je takođe klimav. Što je dosad pokorio, pokorio je. Sad može samo da gazi i ubija (nezavisne medije, recimo) – ko je do sad odbijao da mu se povinuje, tek sad nema razloga da se predomisli. Ostaje jedino univerzitet, gde se čini da mu dobro ide. A ne ide mu: to je samo slika, koju, nažalost, slikaju baš njemu omraženi nezavisni mediji.
Manje-više kao nastavnici, profesori su se vratili u učionice i kako-tako drže/nadoknađuju nastavu. Na samo nekoliko fakulteta, studenti su se usprotivili ovoj odluci profesora. A verovatno samo na jednom je došlo do otvorenog, nekontrolisanog, a pre svega bespotrebnog sukoba između studenata i profesora. A odgovornost za........
© Peščanik
