Ozbiljno sam se pripremao za to da se, čisto iz novinarske znatiželje, u postponoćno vampirsko doba u noći između prošlog četvrtka i petka promuvam tuzlanskim ulicama i malo osmotrim to kako stranački aktivisti u trećoj smjeni lijepe plakate, bilborde, parole, slogane i ostale mamce pažnje na početku jednomjesečne predizborne kampanje. Propade mi to, jer je, mnogo prije ponoći, san bio jači, a kad se probudih, već je svanjivalo. Ipak, ne odustajući, u petak ujutro sam prošetao centrom grada da provjerim učinak treće smjene. Nisam ostao bez teksta, jer je saldo urađenog bio neočekivano skroman, tek na desetak vidnih mjesta, ko zna iz kojih razloga. Kao da se čekaju naredni dani ili su, možda, neki finansijski ili tehnički razlozi objašnjenje za izostanak očekivanog.

Ali, ako je to tako, mimo uobičajenog i dosad ustaljenog, ono što će se desiti u velikoj šalter-sali jedne tuzlanske banke, u koju sam pohitao po penziju, biće baš u znaku početka kampanje. U četiri poduga paralelna reda, koje su penzionerke i penzioneri uredno formirali pred isto toliko šaltera, nađoh se u petočlanoj grupi poznanika. Dok čekamo u redu, što je rijetko kad manje do pola sata, samo usput u........

© Oslobođenje