Nije teško pretpostaviti šta su umovi iz Vlade Republike Srpske htjeli postići – uz dejstvo dubine i posljedica šokiranosti rezultatima izbora u Srbiji – svojim 36. pismom, ambiciozno zvanim izvještajem Vijeću sigurnosti UN-a. Ali, teško je i zamisliti, a kamoli prihvatiti, da to što su u svojoj drevnoj zabludi htjeli, pije vode u pripremi i toku rasprave na sjednici ovog UN-ovog organa, održanoj u petak, 30. oktobra. Zato je, prije tog petka i poslije njega, nemoguće ne uočiti masnice koje je pismoklepac zadobio nakon toga, a koje se mjere uobičajnim aršinima – pucnjem u prazno, koji je, ovog puta, imao i dodatnu mirođiju u vidu zatečenosti u bezvazdušnom prostoru, poslije srbijanskog 25. oktobra.

Po ustaljenoj matrici, uz novi, 70. izvještaj OHR-a, s argumentovanim obrazloženjem vršioca dužnosti visokog predstavnika Louisa Crishocka, banjalučki vlastodršci – zna se po čijoj kreatorskoj mustri i uz obavezni uličarski vokabular (“smeće od izvještaja OHR-a”) – opetovali su tlocrt (s potpisom premijera RS-a Save Minića) istovrsnih dosadašnjih kontriranja zvaničnom OHR-ovom raportu. Podebljaće ga Željka Cvijanović biranim riječima o “manipulativnom izvještaju, opterećenom stereotipnim lažima i obmanjujućim konstrukcijama”, ne želeći zaostajati za gazdom Dodikom, koji ga naziva........

© Oslobođenje