Na općim izborima u Bosni i Hercegovini mrtvi ipak nisu glasali - visoka tehnologija, biometrika i skeniranje listića to su im onemogućili, ali ni živi među nama nisu se baš iskazali. Izlaznost koja je jedva prebacila prag od 40% stavila je Bosnu i Hercegovinu u rang sa zemljama u kojima birači preferiraju apstinirati od festivala demokracije, kako se izbori romantičarski interpretiraju, poput Libije, Irana, Jamaike, Bangladeša, Konga, ali i Švicarske, u kojoj trend pokazuje kako u zadnjih pola stoljeća izlaznost rijetko da je prelazila magičnih pedeset posto. Kada su prije više od pola stoljeća, godine 1971, žene u Švicarskoj napokon dobili mogućnost glasanja na izborima, opća izlaznost se počela smanjivati, te je u pravilu ispod pedeset posto. Niska izlaznost nije generirana participiranjem žena na izborima, kako bi zlobnici to mogli pomisliti, već naprosto, politolozi i sociolozi dijele to mišljenje, plod je to i švicarskog mentaliteta i pripadajućeg specifičnog političkog sustava i činjenice da čestim referendumima mogu riješiti direktnije probleme, a visoka politika je ionako, poslovično švicarski, izrazito stabilna. Bosna i Hercegovina, iako ima više od nekoliko paralela sa Švicarskom, poput heterogenog stanovništva i geografskih delicija, nije zasigurno sinonim ekonomske i političke stabilnosti, ali jest školski primjer stabilokracije, ideje proizašle iz akademskih krugova koja naglašava........

© Oslobođenje