Mediji su euforično ispratili Dodika u zasluženu političku penziju. Ali, znamo li šta će biti sa Bosnom i Hercegovinom koja sve teže opstaje na etnonacionalističkom tronošcu?

Milorad Dodik može da priča šta hoće, može da vrijeđa novinare koliko god hoće, ali ne može reći da mu upravo oni ne posvećuju maksimalnu pažnju. Evo, nakon što mu je ovog ponedjeljka CIK oduzeo mandat predsjednika Republike Srpske, sarajevski mediji su ga euforično i s viškom emocija ispratili u više nego zasluženu političku penziju. Nije ni čudo, zaustavljen je čovjek koji je stekao naziv državnog neprijatelja broj 1. Dodikov poraz u sukobu sa zakonom i državom koju je svakodnevno osporavao kao funkcionalnu nepostojeću doživljava se kao dokaz da ona ipak nije tako bespomoćna kao što se mnogo puta činilo. Iako je često najavljivao njen kraj, to se nije desilo. Ni OHR, oličen u strpljivom Christianu Schmidtu, još nije umro, a kad će – ne zna se. Veliki su Dodikovi grijesi i suvišno ih je ovdje ponavljati, jer je to trakavica koja je velikom dijelu ovdašnje javnosti postala dosadna. Dovoljno je samo reći da je Dodik u svojoj političkoj metamorfozi dogurao daleko – od socijaldemokrate do rasiste. I ništa nije pomoglo da se dozove pameti, jer što se toga tiče, takvim ljudima nema spasa. Nema živog stvora koji mu je stao na žulj a da ga Dodik nije izvrijeđao i prijetio mu. Visoki predstavnik i novinari bili su njegova omiljena meta, ali je sa najviše strasti ponižavao vlastitu državu. Sada mu je........

© Oslobođenje