Energetska politika
Rat na Bliskom istoku nam je veoma jasno pokazao nekoliko stvari koje će uticati na sve. Prvo, uspostavlja se novi svjetski poredak. Prof. dr. Robert Pape, američki politolog sa University of Chicago, u kolumni za New York Times piše da sada umjesto dosadašnje tri, postoje četiri velike sile - Sjedinjene Države, Kina, Rusija i Iran. Iran, kaže on, kontroliše preko Hormuza 20 posto globalnog izvoza nafte.
Drugo, globalizam je mrtav, kao i zelena tranzicija, odnosno bar u onom obliku naplaćivanja takse na CO2 (ugljen dioksid). Svi smo jasno vidjeli u pomenutom ratu koliko su se svi utrkivali da dođu do energenta koji ispušta CO2, kojeg, usput budi rečeno, više niko i ne pominje. I treće, rat na Bliskom istoku nam je veoma jasno pokazao da svi koji imaju kakve-takve energente trebaju biti beskrajno zahvalni na tome.
Ovo posljednje podrazumijeva, naravno, i da se osim zahvalnosti iskaže i malo pameti pa da se energetska politika i budućnost osmisle isključivo oko energenata sa kojima se raspolaže. No, kako to obično biva na ovim prostorima, ovdašnji lideri rade sve suprotno pomenutom. Još naivno vjeruju da je unipolarni svijet živ, još se zaklinju u globalizam i zelenu agendu, te intenzivno razvaljuju samu osnovu energetske baze BiH.
Dakle, rat na Bliskom istoku nam je veoma jasno pokazao da se možemo uzdati........
