Bosna i Hercegovina danas se nalazi na jednoj od najvažnijih političkih raskrsnica od završetka posljednjeg rata. Na prvi pogled, spor koji je izbio oko izbora novog visokog predstavnika djeluje kao još jedan u nizu sukoba međunarodnih aktera. Međutim, iza imena kandidata za visokog predstavnika krije se mnogo ozbiljnije pitanje: kakvu Bosnu i Hercegovinu žele velike sile i kakvo mjesto u toj priči ostaje njenim građanima.

Posljednja sjednica Vijeća za implementaciju mira, koja se bavila izborom prvog čovjeka OHR-a, pokazala je da je jedinstvo Zapada prema Bosni i Hercegovini prošlost. Formirana su dva bloka. SAD su snažno podržale italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija, dok su Francuska, Njemačka i Velika Britanija stale iza francuskog kandidata Renéa Troccaza. Nijedna strana nije uspjela osigurati potrebni konsenzus. Iza tog sukoba ne nalaze se samo različiti kandidati. U suštini se radi o sukobu dvije vizije, dva pogleda na budućnost BiH. Evropske sile, iako sve manje oduševljene postojanjem OHR-a, i dalje smatraju da je njegovo prisustvo potrebno kako bi se očuvala stabilnost zemlje i spriječile eventualne nove krize. S druge strane, nova američka administracija pokazuje mnogo manje interesa za tradicionalnu politiku očuvanja dejtonskog poretka i sve više insistira na modelu u kojem bi domaći akteri preuzeli punu odgovornost, uz postepeno slabljenje međunarodnog nadzora.

Takva promjena nije nastala slučajno. Dolaskom Trumpa na vlast, američka........

© Oslobođenje