POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Sve dok imamo snage govoriti i pisati, svjedočiti razaranju i smrti, ostaje tanka nit smisla da sve ovo neće biti zaboravljeno, da će postojati kao svjedočanstvo ili opomena

Teško je naći trenutak u kojem se može, u ovakvim okolnostima i vremenu, pisati nešto što izlazi iz okvira svakodnevne tugovanke i rezignacije nad suludim postavkama svijeta koji poznajemo. Toliko je tema koje onespokojavaju, koje traže reakciju, zazivaju da se odredimo, pokažemo svoju solidarnost i iskažemo mišljenje, pa se doima gotovo nemogućim ostati u sedmičnom komentarisanju zbilje neokrznut tim nanosima brutalne egzistencije, njima ne kontaminiran i osupnut. Iako ne postoji ta iluzija da naši statusi, tekstovi i svaka druga vrsta oglašavanja nešto suštinski mogu promijeniti, ipak je posljednje ostrvo ljudskosti pokušati ako ništa drugo dići svoj glas protiv užasa kojima svjedočimo. Ma koliko taj glas bio utopljen u opštu zaglušenost informacionim neurastenijama i bukom propagande, on, ako je artikulisan sa senzibilitetom, ako nastoji prevazići prvotnu nemogućnost komunikacije jeste i neki oblik nade.

Sve dok imamo snage govoriti i pisati, svjedočiti razaranju i smrti, ostaje tanka nit smisla da sve ovo neće biti........

© Oslobođenje