Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Nije »ludi Japanac« ostavku dao jer mu je to milo, vjerojatno se vrtio noćima ne bi li naš’o načina da ublaži jad. No, postoji nešto što se zove politička pismenost i politička kultura

Ne mislim više odgovarati za tuđe propuste. Ja mogu odgovarati za loš zakon, mogu odgovarati za to što nemaju uvjete, mogu odgovarati za kadrovsku infrastrukturu, ali ne mogu odgovarati za nečiji nerad.

Đ. već neko vrijeme ne gleda informativne emisije, preskače stranice u novinama s vijestima iz politike, bježi od crne kronike. Zapravo, trudi se činiti tako. Nekada joj ide bolje, nekada lošije. Proteklih dana lako je bilo poželjeti biti poput Đ., ili još bolje biti skovan od takvog materijala da se od njega odbija sve, biti recimo poput kakve teflonske tave. Samo, nije čovjek teflon ni kad se trudi biti. A možda bi bolje bilo da jest nego da je ovo u što se pretvorio.

Proteklih dana vijesti su bile one najgore moguće. Momka od 19 godina, maturanta koji se trudio zaraditi štogod tako što dostavlja hranu, momka pred maturom i fakultetom, dobrog košarkaša ubio je monstrum dok mu je dostavljao pizzu. Luka Milovac je ubijen. Zlotvor je Kristijan Aleksić. I zlotvora je lovila policija svake vrste dok je grad strepio od onog kojeg su se godinama, očito s pravom, bojali. Ubojica je uhvaćen, ali za Drniš, grad u kojem se ubojstvo dogodilo, više mira ni spokoja nema. Previše je tuge i previše je ljutnje i previše nesreće i da je metropola, a gdje neće biti za Drniš. Ovakve stvari se događaju negdje daleko, u Americi nekoj, ne u zemlji koja, ako išta, daje taj osjećaj sigurnosti. Ovakve stvari se događaju samo na filmu, u serijalima, a i tamo taman tako da se čini kako se spriječiti i nisu mogle. Ovo svirepo ubojstvo se međutim moglo spriječiti samo da su svi u sustavu radili svoj posao. Ili radili nisu, ili sustav ne valja. Ili je i jedno i drugo. Aleksić je već ubio i bio za to osuđen. Aleksić je živio od socijalne........

© Novi List