iStock

Razmjena, otvorenost, sloboda, nemaju alternativu

Protekcionizam ili slobodna trgovina dva su oblika međunarodne razmjene koja se stoljećima propituju, izmjenjuju i dopunjuju, i nema čistog oblika, već uvijek imamo neku kombinaciju. U ekonomskoj teoriji proizašloj iz prakse oba su oblika međunarodne razmjene potekla iz Engleske. Adam Smith, moralni filozof i »prvi« ekonomist, još se u 18. stoljeću, zalagao za otvorenu privredu, slobodnu trgovinu te što veće i otvorenije tržište, uz što manje barijera.

Bogatstvo naroda Smith je vidio u što većoj i opsežnijoj podjeli rada koja prelazi granice i otvara se u svijet. Smithovo učenje u ekonomiji se naslanja na općenito liberalne tendencije u politici i filozofiji, klasični liberalizam Johna Lockea i moralnu filozofiju Davida Humea. Ekonomskoj misli Adama Smitha prethodilo je međutim razdoblje merkantilizma, koje se stoljeće ili dva ranije, također javlja u Engleskoj. Merkantilisti su bili opsjednuti zlatom, odnosno novčanim tokom, koji je morao biti pozitivan. Trgovina s inozemstvom plaćala se i naplaćivala u zlatu, a merkantilisti su smatrali da se bogatstvo neke zemlje izražava upravo u tako prikupljenoj količini zlata. Ona naravno ovisi o uspješnosti vanjske trgovine. Ako je izvoz veći od uvoza, količina zlata raste, pa raste i bogatstvo naroda. Ako je uvoz veći od izvoza, zemlja je u lošoj poziciji, jer mora uvoz plaćati zlatom. Tada zlato iz zemlje otječe, a zemlja osiromašuje. Stoga je uz merkantilizam vezana ideja protekcionizma.

Protekcionističke su one mjere kojima se nastoji pomoći domaćoj proizvodnji kako bi, ne samo bila dovoljna za potrebe domaćeg stanovništva, već kako bi se što više »nametnula« drugima i plasirala u izvoz. To su na primjer carine na uvoz ili subvencije za izvoz. Temelje se dakle na ideji da je potrebno poticati domaće nauštrb stranog. S obzirom na to da je Zemlja sama po sebi zatvorena privreda, zbog sferičnog oblika planete, što je lijepo primijetio još Immanuel Kant, to je igra nulte sume jer, ako netko prodaje, uvijek mora biti i nekoga tko će kupiti. Pojedinačne asimetrije na koncu se poravnaju globalno, gdje je netko uvijek gubitnik. Nakon merkantilista, pa potom Smitha i spomenute dominacije liberalizma, te nakon stoljeća razvoja klasične i neoklasične ekonomske misli, svojevrsni je protekcionizam,........

© Novi List