menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Kolumna Dragutina Matanovića: Kosovo i Metohija i turski dronovi

11 32
11.10.2025

Kosovo i Metohija predstavlja kolevku srpske civilizacije i pravoslavne vere. Bezbroj je tamo naših manastira i crkava, bezbroj je istorijskih svedočanstava koje govore o vekovima života srpskog naroda na KiM i stalnoj borbi da se opstane i ostane na ovim prostorima.

U savremenoj Evropi, KiM je danas moderni geto za one Srbe koji tamo žive. Za vreme vladavine Aljbina Kurtija, pod patronatom njegovih zapadnih gazda, čine se uporni i dosledni pokušaji da se Srbima ugrozi život i svakodnevna egzistencija. U tom periodu uhapšeno je, bez ikakvih zakonskih osnova, 157 Srba i izvedeno 697 neprocesuiranih etničkih napada. Pri tome je šest Srba upucano, od toga i 11-godišnji Miloš Stojanović. Zabranjen je promet srpskog dinara i ekonomski se guše privatna preduzeća Srba. Cilj je iseljavanje srpskog naroda sa Kosova i Metohije.

Prištinska vlast zato pokušava da realizuje desetogodišnji plan tranzicije kosovskih bezbedonosnih snaga, formiranih 2009, u „vojsku Kosova“. Priština ulaže u to veliki novac i oprema se složenim borbenim sistemima sa Zapada, pri čemu je glavni isporučilac oružja Turska. Kurti je potvrdio da su u Prištinu stigli dronovi „Skydagger“ poručeni od Ankare, što uz ranije isporučene Bajraktar dronove, predstavlja direktno kršenje Rezolucije 1244 i međunarodnog poretka. Prema Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti UN, KFOR je jedina legalna oružana sila na KiM.

Turska na ovaj način žestoko destabilizuje region. Zato je predsednik Vučić objavio na Iksu: „Užasnut sam ponašanjem Turske i brutalnim kršenjem Povelje UN i Rezolucije Saveta bezbednosti UN 1244, kao i nastavkom naoružavanja prištinskih vlasti. Sada je potpuno jasno da Turska ne želi stabilnost Zapadnog Balkana i da ponovo sanja obnovu Otomanske imperije“.

Od vremena Mustafe Kemal paše Ataturka, oca moderne turske nacije, i njegovog načela „Mir u kući, mir u svetu“, prošlo je mnogo godina. Za razliku od Ataturkovog mira, Erdoganova Turska doživljava brojne unutrašnje turbulencije i od sekularne države postaje, prema ocenama zapadnih analitičara, zemlja koja se od modernog islama okreće sve više onom radikalnom. Islamizacija se ne ogleda samo u panislamističkim elementima koji se razvijaju u društvu, već i po izjavama brojnih turskih zvaničnika.

Redžep Tajip Erdogan je na vlasti od 2003, kada je obavljao funkciju premijera, a od 2014. postaje predsednik zemlje i neprikosnoveni lider Turske. Tokom decenije njegove vladavine, Turska je postala ekonomski izuzetno napredna država i sa vojskom koja je druga po snazi sila u NATO alijansi.

Raspad Osmanske imperije označio je kraj dominacije Turske na Bliskom istoku, a nakon 1918. gubljenje Balkana i pune kontrole nad Bosforom i delovima Male Azije. Potpuni........

© Informer