Kolumna Dragutina Matanovića: Blokaderi poručuju – nećemo dijalog i rešavanje problema, hoćemo vlast
Šesnaest života izgubljeno je pre godinu dana usled pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Sara Firić, Valentina Firić, Đorđe Firić, Milica Adamović, Nemanja Komar, Anđela Ruman, Miloš Milosavljević, Stefan Hrka, Sanja Arbutina Ćirić, Goranka Raca, Vukašin Crnčević, Mileva Karanović, Đuro Švonja, Vasko Sazdovski, Anja Radonjić, Vukašin Ranković – imena su koja nikada ne smemo zaboraviti. Iza svakog imena ostala je neutešna porodica sa prazninom koju niko ne može ispuniti. Svaki ugašen život bio je deo njihove ljubavi, osmeha, nade i topline.
U trenucima kada su stubovi države bili uzdrmani ovom tragedijom, neprijatelji Srbije odlučili su da ih skroz uruše – hibridni rat pretvorio se u obojenu revoluciju protiv Srbije i simbola njenog napretka – Aleksandra Vučića.
Dan pred obeležavanje godišnjice tragedije u Novom Sadu, nakon godinu dana uništavanja Srbije, građanima se obratio predsednik Vučić, uz poziv da svi dostojanstveno obeleže godišnjicu: „Sutra, 1. novembra, otići ću u crkvu da se pomolim Bogu, da zapalim sveću svakome od njih. Zarad žrtava i njihovih porodica, molim vas da iskažemo poštovanje i prema njima i jedni prema drugima“.
U maniru velikih državnika, predsednik je pružio i ruku pomirenja, uputio čak i izvinjenje, u želji da država nastavi s napretkom. Međutim, izvesna studentkinja Medina iz Novog Pazara kaže da od izvinjenja nema ništa, uz komentar „da treba da prepusti svoj presto“, dok je na društvenim mrežama neformalna grupa studenata iz Niša poručila „ne prihvatamo izvinjenje, zahtevi nisu ispunjeni“. Obratite pažnju – neformalna grupa studenata. Niti se zna koliko ih je, niti ko su, niti kažu koji tačno zahtevi nisu ispunjeni. Uobičajena agenda obojenih revolucija, gde učesnici studentskog pokreta skrivaju svoje lične ciljeve iza kolektivnog identiteta.
Dokaz da iza svega stoje strane obaveštajne službe je njihov prepoznatljivi metod viđen u istoriji revolucija. Davne 1969. u Čehoslovačkoj, Jan Palah je sam sebe spalio, kako bi postao simbol borbe i omasovio okupljanja. Po istom modelu, Miša Bačulov je odlučio da se samootruje, kako bi za pokušaj ubistva optužio Aleksandra Vučića. Čak je, i veoma vešto, pripremio teren za ovakav scenario – gostovao je u podkastu i rekao kako će vlast pokušati da smakne neke ljude koji joj smetaju.
Zabeleženi su video snimci pripreme njegove akcije – Bačulov se, u razgovoru sa lekarom, interesovao šta može da popije kako bi „upao u veštačku komu“, potom koji otrov da uzme i koliku količinu da bi preživeo. Naposletku, odabran je Ricin, otrov koji se koristio u Velikom ratu. Bačulov je odlučio je da se samootruje na javnom mestu, u blizini Kliničkog centra, kako bi ga na vreme spasili. Međutim, zahvaljujući marljivoj istrazi, državni organi su na vreme uhapsili Bačulova.
Potpuna........





















Toi Staff
Gideon Levy
Tarik Cyril Amar
Sabine Sterk
Stefano Lusa
Mort Laitner
Mark Travers Ph.d
Ellen Ginsberg Simon
Gilles Touboul
Daniel Orenstein