Kolumna Dragane Matović - ''So na ranu": Kako smo zaboravili šta je bilo u budućnosti
Baš kao i vremenska prognoza, i politička predviđanja nisu ništa drugo nego definisanje očekivanja na osnovu prethodnog iskustva.
U vremenskoj prognozi koriste se merenja za poslednjih 100 godina, koja će vam reći, uprkos kataklizmičnim naslovima u medijima, da su ovaj poslednji, pakleni, juli, pa i avgust, čak za stepen hladniji od onih prošlogodišnjih, koje smo već zaboravili. E, isto vam je i sa politikom. Sve je već bilo, pogotovo u politici, samo ste zaboravili. Zato ću umesto prognoze pred ove izbore da vam ponudim podsećanje.
Pre 18 godina, posle onih izbora na kojima ni demokrate sa 38 posto glasova, kao ni radikali sa 29, plus DSS-ovih 11 posto, nisu imali dovoljno za formiranje vlasti, Ivica Dačić, lider socijalista koji su sa 7,5 posto stigli četvrti na cilj u izbornoj trci, odlučivao je ko će vladati Srbijom. To su, ako ste zaboravili, oni izbori na kojima je, kako neki novinari danas ponavljaju, „Dačić zabio nož u leđa Vučiću“ i uprkos obećanju datom aktuelnim predsedniku Srbije da će ga tada podržati pri izboru za gradonačelnika Beograda, napravio koaliciju sa tadašnjim predsednikom Srbije Borisom Tadićem.
Redakcija Politike tada je dobila informaciju da je najbogatiji čovek u Srbiji – i tada i sada – Miroslav Mišković u prostorijama svog Delta Holdinga organizovao ručak na kome je formirana srpska vlada. Na ručku su pored Ivice Dačića, između ostalog, bili i Milan Beko i Dragan Tomić „Simpo“, još nekoliko uticajnijih srpskih biznismena i ličnosti iz javnog života, a sve pod okriljem američkog ambasadora Kamerona Mantera. Za Miškovićevom trpezom je tada dogovoreno da Ivica Dačić podrži „proevropsku vladu“ Borisa Tadića. U zamenu za ulazak u koaliciju sa do tada smrtnim neprijateljima koji su Slobodana Miloševića izručili Hagu, a prema informacijama koje su potvrdili prisutni na Miškovićevom ručku, Dačiću je predočeno da bi u novoj srpskoj vladi možda mogao da dobije čak i mesto premijera, čime bi se, kako se računalo, umirila ona frakcija SPS-a koja je bila protiv saradnje sa DS-om.
Ručak je bio samo finale niza sastanaka američkog ambasadora Mantera sa srpskim bogatašima održavanih u klubu „Privrednik“ u Šekspirovoj ulici, kako pre, tako i posle izbora, a sa ciljem da se čelnicima ovog udruženja „objasne“ prednosti proevropske budućnosti.
Za razliku od svog........
