KOLUMNA DRAGUTINA MATANOVIĆA: Jasenovac – fabrika bestijalnih zločina nad Srbima
Rešavanje srpskog pitanja u NDH je maksimalno uprošćeno i iskazano u frazi ministra u NDH Mileta Budaka: „Jednu trećinu Srba ćemo poklati, jednu trećinu protjerati, a jednu trećinu prevjeriti“. Ovi pokliči gotovo horski su ponavljani 1941. širom novouspostavljene nacističke NDH.
Hrvatske ustaše zato odmah po osnivanju NDH sprovode deportovanje, hapšenje, odvođenje u logore... I masovna i pojedinačna ubijanja Srba, Jevreja i Roma po rasnoj i verskoj osnovi. Ustaše su formirale sistem koncentracionih logora: „Danica“ u Koprivnici, Kerestinec, Lepoglava, Gospić, Kruščica, Caprag, Loborgrad, Sisak, Jastrebarsko, Tenje, Slana, Đakovo i najveće Jasenovac i Staru Gradišku. I niz stratišta: Jadovno, Gradina, Jablanac, Uštice, Mlaka i drugih.
Najužasniji po svojoj zločinačkoj bestijalanosti bio je sistem logora Jasenovac. Fabrika smrti za srpski pravoslavni narod. Jasenovac je osnovan u drugoj polovini 1941. na području od oko 240 kvadratnih kilometara. Osnivač i prvi komandant logora Maks Luburić lično je učestovao u likvidacijama zatočenika. Logor se sastojao od pet jedinica objedinjenih zajedničkom komandom: logor I Bročice, logor II Krapje, logor III Ciglana, logor IV Kožara, logor V Stara Gradiška. Iz materijala Komisije za utvrđivanje ratnih zločina počinjenih od strane okupatora i njihovih pomagača, pominje se 600.000 do 700.000 lica koji su u ovom logoru ubijeni streljanjem, maljevima, sekirama, klanjem. Veliki broj jasenovačkih žrtava je umro od bolesti zadobijenih usled teških uslova života.
Najviše ljudi pobijeno je tokom 1943, a iskopavanja Spomen-muzeja Jasenovac utvrdila su da samo na jednom mestu na desnoj obali Save, Donja Gradina, leži oko 380.000 kostura. Svaki opis jasenovačkog pakla čini se nepotpunim, a svako prebrojavanje žrtava liči na relativizaciju. U ovaj logor smrti, koji po zverstvima hrvatskih nacista prevazilazi i Aušvic, ulazile su nepregledne kolone Srba koje je ta fabrika užasa intezivno gutala.
„Kula smrti“ u Staroj Gradiškoj, kako su je same ustaše nazvale, bila je namenjena za žene i decu, koje su uglavnom ubijali glađu. Žene su dobijale hranu samo četiri puta mesečno, bez vode. Dnevno je iznošeno po 30-40 leševa. Iz utroba žena na ovom mestu hrvatski zločinci su vadili decu i razbijali ih o zidove, dok su stariju hvatali za noge i pred očima majki ih ubijali. Logoraše iz Gradiške bi vodili do obližnje Save, vezivali im oko vrata cigle i potapali. Ili ih u okolnim selima ubijali maljem nad iskopanim rakama.
Ponekad su mrtve spaljivali u velikim pećima ciglane ili keramike. U ove peći su bacani i živi ljudi, jer ustaše nisu stigle da ih poubijaju. Po kazivanju........
© Informer
