U zemlji apsurda trešnje su skuplje nego u Nemačkoj, a poverenje u dijalog postaje sve jeftinije
Trešnje ove godine još nisam jela. Neću ih ni jesti ukoliko im cena ne padne na razumnu meru, što znači da se izjednači s jagodama, na primer. Predsednik naravno nema takve probleme pa je, uz činije trešanja i jagoda, u nedavnom obraćanju javnosti pozvao „sve koji drugačije misle“ da na svim nivoima krenu da razgovaraju, dogovaraju se i nađu što više zajedničkih imenitelja. „Posle mnogo meseci terora na ulicama, bespravnog ponašanja, suzbijanja prava i sloboda svih, završeni su izboru u Zaječaru i Kosjeriću“, rekao je Vučić i pozvao građane da se koncentrišu na Srbiju i šta treba uraditi da se živi bolje.
Ovakvi pozivi su uvek dobrodošli, ali teško im je poverovati kada dolaze od čoveka koji je studente u blokadi i druge političke neistomišljenike izjednačio s nacistima, nazivao ološem, kome su lični i interesi privatnih i stranih investitora često ispred javnih. Lakoća vređanja neistomišljenika, izmišljanje suludih laži, njihovo lansiranje kroz tabloidno smeće, manija veličine, osiono ponašanje svojstveno predsedniku i njegovim posilnim, onemogućava dijalog, iako je ovom društvu on više nego potreban. Da li su........
© Danas
