U zemlji apsurda trešnje su skuplje nego u Nemačkoj, a poverenje u dijalog postaje sve jeftinije
Trešnje ove godine još nisam jela. Neću ih ni jesti ukoliko im cena ne padne na razumnu meru, što znači da se izjednači s jagodama, na primer. Predsednik naravno nema takve probleme pa je, uz činije trešanja i jagoda, u nedavnom obraćanju javnosti pozvao „sve koji drugačije misle“ da na svim nivoima krenu da razgovaraju, dogovaraju se i nađu što više zajedničkih imenitelja. „Posle mnogo meseci terora na ulicama, bespravnog ponašanja, suzbijanja prava i sloboda svih, završeni su izboru u Zaječaru i Kosjeriću“, rekao je Vučić i pozvao građane da se koncentrišu na Srbiju i šta treba uraditi da se živi bolje.
Ovakvi pozivi su uvek dobrodošli, ali teško im je poverovati kada dolaze od čoveka koji je studente u blokadi i druge političke neistomišljenike izjednačio s nacistima, nazivao ološem, kome su lični i interesi privatnih i stranih investitora često ispred javnih. Lakoća vređanja neistomišljenika, izmišljanje suludih laži, njihovo lansiranje kroz tabloidno smeće, manija veličine, osiono ponašanje svojstveno predsedniku i njegovim posilnim, onemogućava dijalog, iako je ovom društvu on više nego potreban. Da li su........





















Toi Staff
Gideon Levy
Tarik Cyril Amar
Sabine Sterk
Stefano Lusa
Mort Laitner
Mark Travers Ph.d
Ellen Ginsberg Simon
Gilles Touboul
Daniel Orenstein