Ovde se sprintom do cilja ne stiže: Dnevnik Radovana Seratlića
Sat mi javlja da je Ana Brnabić narodnoj poslanici opsovala majku # Odmor mi je preseo, a Jadran se te sekunde zagadio iako je voda bila prozirna # Pančevo je dalo najviše studenata biciklista # Da li se piše anti novinar, anti-novinar ili antinovinar? # Gorivo točimo pre granice jer je jeftinije skoro za trećinu # Stigao sam u stan, raspakovao kofer i stavio „Stašu“ na policu # Ispostavilo se da Bolt posle slavne karijere trči ko bez pameti # Za najveću tragediju na javnom objektu u novijoj istoriji Srbije nema krivih # Studentima od jeseni stiže pojačanje, nova mladost, snaga i novi glasovi za još jači povik: Niko nije umoran!
Petak, 13. jun
Još tri dana sam na odmoru, isto toliko i na moru. Iako sam se zarekao da ću samo ležati, bez mrve fizičkog napora i sebi prirediti prvi odmor koji nije aktivan, svakog dana otplivam neke sumanute distance od četiri i više kilometara. To znam jer sam nedavno nabavio vodootporni sat kom je posao da meri kilometre dok plivaš, trčiš ili voziš bicikl. Ima milion opcija, podesio sam samo osnovne pa mi je usred mora stigao službeni mejl, nekoliko vesti s portala N1, neki izvod iz banke i ona poruka mobilnog operatera da sam u romingu i da će mi odrati kožu ako nekoga pozovem. Shvatam da nisam isključio vezu između sata i telefona pa me novi uređaj, koji je trebalo da mi bude saveznik, zlostavlja. Rešim da ignorišem obaveštenja koja stižu i da ću podešavanja dovršiti u Beogradu. Negde između drugog i trećeg kilometra kraula neopterećenog tempom, u modrozelenoj uvali punoj ježeva i srebrnih riba, pod vodom vidim novo obaveštenje. Sat mi javlja da je Ana Brnabić narodnoj poslanici opsovala majku. Odmor mi je preseo, a Jadran se te sekunde zagadio iako je voda bila prozirna.
Dobitnik Danasove nagrade Radovan Seratlić: Nova i N1 su preuzele ulogu javnog servisa
Subota, 14. jun
Subota je, a na moru je to nebitan podatak. Ipak, štopujem da imam još 48 sati za nerad i odlučujem da iznajmim bicikl i promenim nekoliko plaža tokom dana. Naravno da se odmah prisećam Strazbura, toga koliko je svaki biciklistički napor u poređenju s tim smešan i, jedno po jedno, pred očima vrtim lica, a u sebi izgovaram njihova imena, da slučajno neko ne zaboravim. Trebalo je da učestvujem i na pančevačkom triatlonu. Pančevo je dalo najviše studenata biciklista, prijavili su me i počeo sam da razmatram da se odazovem tek kada su mi objasnili da postoje starosne grupe i da uopšte ne moram da se upinjem da ih stignem. Da priznam: sat sam i kupio da bih........
© Danas
