Policajci u civilu su stalno gledali na sat: Šta su čekali, 21.45?
Kao i svaki normalan građanin ove zemlje koji joj želi bolje dane i bolju budućnost, bio sam na protestu na Slaviji 28. juna, na Vidovdan.
S obzirom da mi nije prijatno u velikim gužvama u masi, uvek sam na obodu, gde je više vazduha, a i bolji pregled nad situacijom.
Nakon Slavije sam otišao i do zgrade Vlade Srbije gde je bilo dosta ljudi koji su sa video-bima slušali i gledali prenos sa Slavije.
Više hiljada ljudi je demonstriralo parole protiv režima i negodovalo protiv kordona policije, ali je bilo bez incidenata. Samo verbalni ventil.
Iskustvo protestovanja 30 godina mi je dalo sposobnost da čitam i situaciju, i policiju. U vreme režima Slobodana Miloševića režim se oslanjao na brutalnu represiju policije u uniformi, i na neki način to je bilo poštenije. Znalo se ko je ko. Ovaj režim je zloupotrebu snaga bezbednosti podigao na makismalni nivo i potpuno promenio (zlo)upotrebu istih.
