Pismo podrške Zdravku Čoliću
Uvaženi Zdravko, gospodine Čolo,
moram priznati da je Srbija otišla u majčinu kada nekom može da padne na um da baci bombu na kuću Zdravka Čolića, makar i greškom.
U srećnim vremenima čak su i bacači bombi tačno znali na čiju kuću bacaju bombu, dok su ovi današnji počeli da ošljare, jerbo ovde svi ošljare, takva nam je država.
Istina, u životu sam lično poznavao samo jednog čoveka za koga postoji opravdana sumnja da bi mogao da dođe na ideju da baci bombu na kuću Zdravka Čolića.
Dušan Mandić i najsmešniji virus
Bio je to neki moj komšija čija je supruga bila ludo zaljubljena u Zdravka Čolića, to jest u vas, ali mislim da taj komšija otpada kao osumnjičeni jer već dugo, što bi rekao Đorđe Balašević, ore nebeske njive.
Bilo je to u ono vreme kada se govorilo: „Bež’te, žene, ide Zdravko Čolić“.
Sumnjam, međutim, da bi ostali osumnjičeni iz tog perioda – a bilo je to pre otprilike 40 godina, kada je 92,9% osoba ženskog pola na teritoriji države od 22 miliona stanovnika bar potajno bilo zaljubljeno u........
