menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Mirisi nostalgije (Nikad neobjavljeno: Priča o katakombi, Adeli i ljupkim lešinarima)

10 0
13.01.2026

BITI NOVINAR – KAKO SAM POSTAO I O(P)STAO

Za 52-3 godine mog novinarstva nije mi se desilo da mi se ne objavi napisani tekst. Pa da ne bude izuzetak ni ovaj ispod koji nisam, ne znam zašto, nikom ni nudio. Pisan je najmanje 1975. možda i kasnije kad sam retko išao u tu menzu. Pravilo je da tekst ne sme da ima samo jedan međunaslov, ali ovaj je duži, u više nastavaka pa su međunaslovi tamo gde su u originalu.

Postoji u centru Beograda, na uglu Kosančićevog i Obilićevog venca, preko puta Tanjuga, jedna zgrada pomalo sumorna, obična i neuočljiva jer se ne razlikuje od tolikih u gradu. Vi je sigurno niste zapazili prolazeći tuda, jer na njoj nema šta da se vidi. Jer ona se oseća ako se prođe blizu nje. Pomislićete – o čemu ovaj piše, nisu svi arhitekte ili estete arhitekture pa da zgradu osete.

Neće nas „odnijeti vrag“

Nisam to ni želeo........

© Danas