Šta radi duhovni savetnik predsednika Amerike: Pet stvari koje treba da znate
Od povratka Donalda Trampa u Belu kuću januara 2025, zemlje Zapadnog Balkana nisu u centru pažnje američke spoljne politike.
Marko Rubio, državni sekretar još nije kročio u ovaj deo Evrope, ali je zato na Balkanu boravio Mark Berns, Trampov duhovni savetnik.
Posetu Srbiji, Bosni i Hercegovini, kao i susrete sa lokalnim zvaničnicima, među kojima je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, Berns je do detalja objavljivao na njegovim nalozima na društvenim mrežama, šaljući „poruke mira, ljubavi i pomirenja“.
Ipak, dolazak Bernsa, čoveka živopisne biografije i ne bez kontroverzi, otvorio je pitanja šta je posao duhovnog savetnika predsednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i koliki ima uticaj na donošenje odluka u Beloj kući.
„Važnost funkcije duhovnog savetnika značajno se promenio tokom poslednjih 50 godina, a njegove specifične dužnosti nigde nisu precizno definisane“, kaže Andrea Džej Teri, profesorka komunikologije specijalizovana za predsedničku retoriku i religiju sa Državnog univerziteta Kalifornije, za BBC na srpskom.
Istorijski gledano, Tramp nije ni prvi, ni jedini predsednik SAD koji ima duhovnog savetnika.
Skoro polovina dosadašnjih predsednika SAD pripadala je Episkopalnoj ili Prezbiterijanskoj protestantskoj crkvi, a Džon F. Kenedi i Džozef Bajden jedina su dvojica katolika koja su obavljala najvišu državnu funkciju, podaci su američkog istraživačkog centra Pju.
Samo trojica američkih predsednika – Tomas Džeferson, Abraham Linkoln i Endru Džonson – nisu zvanično bila povezana ni sa jednom određenom verskom tradicijom.
1. Koji je značaj funkcije duhovnog savetnika?
Prvobitno su služili kao privatni savetnici koji su ponekad obavljali ceremonijalne uloge.
„Na primer, vodili su invokaciju (molitvu) na predsedničkoj inauguraciji, izgovarali reči utehe posle nacionalnih tragedija ili predsedavali molitvenim doručkom“, kaže Džej Teri.
Molitveni doručak, jedan je od najpoznatijih i najdugovečnijih događaja koji spaja religiju i politiku u Vašingtonu.
Od 1953. održava se svakog prvog četvrtka u februaru.
U zajedničkoj molitvi okupljaju se predsednik SAD, članovi Kongresa, američki političari i vojni lideri, kao i gosti iz inostranstva.
Česti gosti ove manifestacije prethodnih decenija bili su i političari iz zemalja Zapadnog Balkana.
„Duhovni savetnici postajali su važniji kako su im predsednici dozvoljavali da igraju više javnih uloga.
„Savetuju predsednika, ukazuju koje se verske perspektive vrednuju, kakva je uloga vere tokom obavljanja funkcije i koliku bi ulogu ona trebalo da ima u donošenju političkih odluka“,........
