Ima nešto u zraku što se ne da opisati meteorološki.Nije to samo proljeće. Nije ni barometarski pritisak nad Atlantikom. To je nešto starije. Nešto što poznaju samo mali narodi koji su preživjeli sve što su im veliki narodi priređivali vjekovima.Vels čeka. BiH dolazi.

Negdje između Graza i Salzburga, usporenim korakom koji zna samo onaj ko je odlučio da ne žuri — ide Enver Beganović.Krenuo je iz Maribora. Više od 2.000 kilometara. Pješice. U Grazu su ga zaustavili Malić, Karić i Gazibegović — reprezentativci koji putuju avionom — da mu požele sreću čovjeku koji putuje nogama.Oni lete. On hoda.Ko je luđi? Ko više voli?Beganović ne hoda do utakmice. Beganović hoda do dokaza. Dokaza da postoji nešto što se ne može izmjeriti FIFA rankingom ni Transfermarktom. Nešto što Bosanci zovu inat — ali ovaj put bez gorčine. Samo čista, tiha, ‘apsurdna’ ljubav prema Zmajevima koji će 26. marta 2026. u 20:45 biti na travnjaku Cardiff City Stadiuma.S Enverom će u Cardiffu biti još 1.941 navijač Bosne i Hercegovine. Cifra koja nije slučajna. Onima koji znaju historiju, ne treba objašnjavati zašto baš taj broj.

Na drugom kraju Cardiffa, u uredu koji zrači forenzičkom naukom i pravdom — sjedi Abi Carter.Velšanka. Arheolog. Forenzičarka. Žena koja je radila na forenzičkim dokazima iz masovnih grobnica u Srebrenici, radi na Seiko satovima koji su stali u tačno određenom trenutku i bili su zakopani sa svojim žrtvama-vlasnicima.„Kada radiš na dokazima genocida, to nije ugodan proces. Ali gledaš širu sliku. Pomažem porodicama. Pomažem pravdi. To je ono što me tjera na sve što radim.“Od 2017. godine vodi velški........

© BUKA Magazin