Bez sumnje: nuklearna opasnost na Bliskom istoku se povećala tijekom aktualnog konflikta s Iranom. U ratu, koji je krajem veljače započeo napadima Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran, gađani su nuklearni pogoni kako u Iranu, tako i u Izraelu. Riječ je o oblasti koja važi kao posebno senzibilna.

Predsjednik SAD-a Donald Trump je više puta pojasnio da se radi o sprječavanju Irana da napravi i posjeduje atomsko oružje. Iranski nuklearni program je sada sastavni dio pregovora za vrijeme dogovorenog dvotjednog primirja. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da bi se postupanje SAD-a i Izraela protiv iranskog režima moglo pokazati kontraproduktivnim i potkopati postojeće logike zastrašivanja.

Atomsko oružje važi kao sredstvo zastrašivanja: ono protivnike treba odvratiti od toga da vojno djeluju. Često se u tom kontekstu upućuje na Sjevernu Koreju čiji nuklearni arsenal, prema viđenju nekih promatrača, doprinosi stabilizaciji režima – tako što malo vjerojatnim čini vanjske intervencije. To bi unatoč svim demantijima moglo itekako biti i računica Teherana.

Kao jedan drukčiji primjer važi Ukrajina. 1994. godine je ta zemlja bila treća na svijetu po pitanju arsenala nuklearnog oružja. Te godine se odrekla tog oružja i zauzvrat dobila sigurnosne garancije od strane Rusije, SAD-a i Velike Britanije. Danas neki stručnjaci argumentiraju da Rusija tu zemlju nikad ne bi mogla napasti da se Ukrajina prije više od 20 godina nije odrekla svoga atomskog oružja.

Iran se donedavno nalazio u stanju takozvane „nuklearne latencije” – postojala je načelna sposobnost da razvije atomsku bombu, ali, barem prema svim dostupnim informacijama, bez da je to i realizirano. To je Iranu........

© BUKA Magazin