Njemačka obećava posao i stabilnost, ali mnogi migranti se osjećaju neprihvaćenima. Sve više ih razmišlja o odlasku. Njihove priče ukazuju ne samo na nedostatke u politici, već i na potrebu za dubljom promjenom u društvu, piše Deutsche Welle.

– Sve ono što me dovelo u Njemačku izgubilo se i u jednom trenutku sam pomislio: dosta je, ne želim da moja djeca, ako ih ikad budem imao, odrastaju u ovoj zemlji.

Giannis N., koji nije želio otkriti svoje prezime, napustio je grčki otok Samos s 18 godina kako bi studirao građevinu u Njemačkoj. Privukla ga je reputacija Njemačke kao zemlje jednakih prilika i socijalne pravde.

Godine 2020., nakon 16 godina i stečene diplome magistra, odlučio se vratiti u domovinu.

Dotad je radio u njemačkom gradu Essenu kao voditelj projekata u privatnom sektoru, a zatim kao građevinski inženjer na gradnji mostova u javnom sektoru, prije nego što se okušao kao freelancer.

– Dao sam sve od sebe da u Njemačkoj izgradim život, ali stalno sam nailazio na prepreke, kaže ovaj 39-godišnjak za DW.

Prisjeća se jednog upečatljivog primjera:

– Radio sam na jednom gradilištu, a klijent je na kraju odbio platiti završni račun od preko 100.000 eura. Kad sam ga pitao zašto, odgovorio mi je: Neću ti dopustiti da se obogatiš ovdje u Njemačkoj.

Giannis kaže da je to bio jasan izraz netrpeljivosti prema njegovom stranom podrijetlu. Ključno za njegovu odluku o povratku bilo je osjećanje da nikada nije bio istinski prihvaćen.

Konačnu odluku donio je kad je shvatio da će, bez obzira koliko se integrirao, uvijek biti gledan kao ‘nekakav Grk‘.

– Na fakultetu si prvo lijenčina iz Grčke, a na poslu korumpirani Grk. Ponosan sam što sam Grk. No, mentalitet koji stoji iza takvih komentara za mene je postao........

© BUKA Magazin