“Najprije kao čovjek i Srbin, a onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik Republike Srpske, moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna strana istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ničim. Onaj koji je činio ovakav zločin i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu činio je zločin i prema vlastitome narodu.”

Ovim se riječima, 22. juna 2004. godine, Dragan Čavić, u funkciji Predsjednika Republike Srpske, u centralnom terminu na javnom televizijskom emiteru Radio Televiziji RS, obratio svojim sugrađanima povodom izvještaja Komisije Republike Srpske o dešavanjima u Srebrenici.

«Ne mogu znati hoće li srodnicima postradalih Bošnjaka, koji su žrtve ratnih zlodjela počinjenih od strane Srba, ovo moje obraćanje značiti bilo kakvo olakšanje. Razumijem i suosjećam bol onih koji još uvijek traže svoje najbliže. Svi imaju pravo na pravdu. A vjerovat će u pravdu ako doznaju istinu o sudbini svojih najbližih, i ako budu kažnjeni oni koji su počinili zlodjela. Kao predsjednik Republike Srpske, Srbin, građanin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i otac dvoje djece koja svoju budućnost vide ovdje, pozivam svakog pojedinca, bez obzira na nacionalnu, vjersku, partijsku ili neku drugu pripadnost, da istinom i poštovanjem pomogne da nam istorija počne biti hronika humanosti i preporoda, a ne sukoba i destrukcije”, završio je svoje obraćanje tadašnji Predsjednik RS.

Iako se Izvještaju Komisije za Srebrenicu prigovaralo zbog neiznošenja brojki i imena žrtava, Izvještaj i samo obraćanje Dragana Čavića bili su svojevrstan šok za javnost u Srpskoj, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini i regiji, naviknutu da se zločin u Srebrenici od strane zvanične srpske politike negira i umanjuje. Slučajno ili ne, ostaće zabilježeno i da je tokom obraćanja Čavića javnosti u većem dijelu Banjaluke na trenutak nestalo struje.

Ubrzo nakon objave Izvještaja, počela je velikom brzinom da nestaje i politička moć Dragana Čavića. Doživio je poraz i u tadašnjoj stranci SDS-u. Smijenjen je sa mjesta predsjednika Stranke, koju je ubrzo i napustio, a nakon toga osnovao svoju partiju. Politički protivnici, ali i sama javnost, nikad mu nisu zaboravili ovaj govor o Srebrenici i smatrali su ga izdajničkim i iznuđenim, na šta su ga podsjećali svake izborne kampanje.

U intervjuu datom autoru ovog teksta 2009. godine, za TV emisiju BUKA u ciklusu na temu “Ima li Bosne i Hercegovine?”, Dragan Čavić, tada već žestoki opozicioni političar, rekao je da stoji iza svake riječi u svom obraćanju povodom dešavanja u Srebrenici i da, bez obzira na neprilike koje mu je ono donijelo, ne bi promijenio ni jedno slovo u njemu.

U istom ciklusu emisija, razgovarao sam i sa Sulejmanom Tihićem, tadašnjim predsjednikom SDA i bivšim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je nekoliko mjeseci ranije, na kongresu SDA, izgovorio riječi koje su nepovratno uzdrmale njegovu lidersku poziciju u ovoj stranci.

“Mislim da je krajnje vrijeme da se promijeni redoslijed prioriteta bošnjačko-bosanske politike, u kojoj je do sada centralno mjesto zauzimala filozofija žrtve. Tražit ćemo nestale i insistirati na tome, sve dok i posljednji ne bude pronađen. Ali, prošlost, zločini, stradanja i samosažaljevanje ne treba da budu centralna tema naše politike” – glasila je Tihićeva izjava, kojom je najavljivao novi pravac u politici stranke koju je vodio.

“Proveli ste jedan veliki dio rata zatvoreni u Šamcu, Brčkom, Bijeljini, Batajnici, Sremskoj Mitrovici”, podsjetio sam ga tokom razgovora, “a ovom izjavom ste praktično doveli svoju poziciju u pitanje, i žrtve rata i političara. Da li biste je ponovili?”

“Svakako da bih ponovio tu izjavu”, odgovorio mi je Tihić, “i mislim da je ta izjava dobra i korisna za sve, prvenstveno za Bošnjake, čija politika je opterećena pričom o prošlosti, o genocidu, o stradanjima. Mi, normalno, ne možemo zaboraviti prošlost, trebamo sve........

© BUKA Magazin