Tko pita, nudera Schmidta
Kada se pronađem u zahtjevnim okolnostima, potražim inspiraciju u dobroj knjizi. Ma jok, tko će to, filmovi kraće traju, knjiga se otegne na više dana, to čitam iz zadovoljstva, kad sam rahat. I jučer sam tako pogledao kultnu parodiju Starship Troopers, kako su to kod nas preveli, Svemirski Marinci?!
Pobogu, zašto si odabrao film o fašističkoj, militarističkoj distopiji, u kojoj ljudske glave padaju u milijunima?! E hajde mi recite neku zemlju na ovoj planeti koja je poput Bosne i Hercegovine, u kojoj narod i političari ne mogu napraviti ništa glupo ni pametno jer uvijek ima viša instanca koja sve može negirati. Naravno da ne postoji, to je samo u BiH tako. I zato, kako sam mogao pronaći inspiraciju za ono što živimo svakodnevno osim u nekom genijalnom distopijskom promašaju, kakav je originalno, 1997. godine, bio ovaj film.
Na kultnu svemirsku parodiju društva i propagande potrošeno je oko 110 milijuna, a film je uspio inkasirati jedva malo preko toga, i stoga je ocijenjen promašajem. Ali unutra su sjajna glumačka imena i poruku tek danas možemo razaznati do kraja – koliko vrijedi ljudski život, pokazuje činjenica da morate odraditi dvije godine vojne službe kako biste zaslužili status građanina. A tu postajete pripadnici kaste, koja vam je unaprijed određena, i najbolje je opisuje povik pješadije kada kreće u bitku: 'Ajmo, majmuni, ne želite živjeti vječno!'
Ljudi, pritom mislim na pojedince s osjećajima i motivima i željama, oni su potrošni, prolazni, jednako na kojoj funkciji se nalazili, dok ne umrete ili ne........
