General: Politika kao umijeće nemogućeg
Ako Zdenko Lučić nema neki tajni plan čiji će se efekti vidjeti u budućnosti – bližoj ili daljoj, svejedno je – onda je njegova kandidatura za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda pokušaj traženja dokaza da su čuda ipak moguća.
Optimizma mu, kao i njegovim saradnicima, ne nedostaje. „Mi gledamo na gospodina Kovačevića i gospođu Filipovića kao na ljude koji su proxy svojih predsjednika. Oni su produžena ruka Željka Komšića i Dragana Čovića. Dakle, tu je šansa gospodina Lučića da, kao čovjek koji je sve u životu izgradio svojim rukama, nastupi kao zaokružena osoba. A birači su ti koji će to prepoznati“, rekao je za portal Odgovor Tvrtko Milović, glasnogovornik koalicije pet stranaka sa hrvatskim prefiksom: HDZ-a 1990, HRS-a, HNP-a, HSS-a i HDS-a.
Politika je, kaže otrcani, ali tačan frazem, umijeće mogućeg, što Lučiću ne bi trebalo puno značiti. Njegov rezultat, naime, ovisi o umijeću nemogućeg, pa tako više puta.
Bivši vojnik dvije vojske – HV-a i HVO-a – za ulazak u Predsjedništvo treba pobijediti političku protivnicu, istog takvog protivnika, ali i dio potencijalnih birača koji o lideru HDZ-a možda misle isto što i on.
Darijana Filipović u javnosti je percipirana kao ona pored Dragana, što nije malo: HDZ od osnivanja ima monopol na politiku bosanskohercegovačkih Hrvata, ozbiljnu stranačku infrastrukturu, bankomate u javnim firmama južno od Ivana i dovoljan broj ovisnika........
