''Dobro je kad je čovjek sretne ruke. Ali ja još više volim biti točan. Pa da budem spreman kad sreća dođe''

Ernest Hemingway, ''Starac i more''

''Ako imaš jedan dan u životu, proživi ga ljudski, a ne da se valjaš kao svinja u brlogu'', rekao je, nevažno kada i nevažno zašto, od prije neki dan pokojni košarkaški trener Dušan Vujošević.

Rođenjem Podgoričanin i Crnogorac, odrastanjem Beograđanin, izborom Jugoslaven, načinom života i razmišljanja aristokrat, pasionirani čitatelj i ljubitelj umjetnosti, posebno slikarstva, Duško je jedno vrijeme bio i selektor Košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. Ma bio je, realno, najbolji trener u historiji koji je vodio tu selekciju. Radio je to istina kratko, od 2017. do 2018., ali dovoljno da se za sva vremena zapamti jedna scena.

Reprezentacija je igrala u Skenderiji, a njen trener je utakmicu gledao iz bolničkog kreveta. Mozak mu je, naravno, radio kao Teslin, ali ga je tijelo godinama izdavalo. Uglavnom, tu utakmicu protiv već nekoga je Bosna i Hercegovina dobila i igrači su razvili transparent na kojem je pisalo: ''Nadamo se da si zadovoljan, Coach''.

On, Coach, Duško Vujošević, je bio zadovoljan rezultatom, igrom nije nikada i nigdje, ali ga je, iako pouzdanih dokaza nema, najsretnijim učinilo tih šest riječi na bijelom platnu.

Da, cijenio je talent.

Da, tražio je predan rad i trud.

Da, volio je, jer bi u protivnom džaba trošio život, pobjede.

Kod njega je, ipak, nešto drugo, nešto što veze nema sa tipovima odbrane, razrađenim napadima, brzom tranzicijom i preciznošću, bilo važnije.

''Može da se pogreši u........

© Bljesak.info