Ponekad ovisi o danu. Kad je sunčano, lijepo i toplo, nekako si i ti pun optimizma. Kad krošnje stabala zazelene i kad sve miriše pod plavim nebom, i ti gledaš na stvari nekako više blagonaklono. Gotovo da nema te stvari koju ne vidiš na neki pozitivan način.

Hodaš gradom i sve ti se čini smislenim. Sve je nabijeno nekom pozitivnom energijom. Kad je vrijeme lijepo, lijepim ti se čine i obećanja. Kao onaj lik za šankom, ti čašu do polovine napunjenu pivom gledaš kao na pola punu.  Svaki vječno gradilište u Mostaru po lijepom i sunčanom vremenu gledaš kao nešto što, evo, samo što nije.

Čak i dvorana u vječnoj izgradnji, s prvim zracima mostarskog sunca, učini ti se gotovom već do kraja godine. Kao najljepša muzika zvuči ti obećanje o završetku Ilićke ili neke bogzna koliko puta iznova najavljene dionice autoceste. Samo daj sunca i neba bez sivih oblaka, daj onih dana bez kiše, vjetra, bez tušte i tme.

Ali, suprotno, kad je tušta i tma, kako lijepo govoraše naši stari, oni koji vladaše aoristom kao Messi nogometnom loptom, kad........

© Bljesak.info