Stvarno nas gule gdje god stignu, zar smo doista pali toliko nisko da ni kilogram grožđa ne možemo kupiti za manje od 5 eura, čak ni u sezoni – komentira Zagrepčanka na utrinskoj tržnici, ne znajući kako bi je kila stolnog bijelog u Šibeniku koštala i šest, u Zadru i Dubrovniku sedam, a u Puli i osam eura, koliko u trgovačkim lancima ovih dana košta kilogram teleće lopatice s kosti, rebara ili vrata. Još kad bi bilo domaće, no njega şe traži povećalom. Kao i u trgovačkim lancima, mahom je riječ o uvozu iz Španjolske, Čilea, Turske, Španjolske, naravno, druge kategorije. Na veletržnici u Zagrebu kupuje se, primjerice, za 2,50 do 2,75 eura, dok hrvatski prosjek kojega uz Zagreb predstavljaju Metković, Osijek, Rijeka i Split, iznosi od 2,50 do 3,52 eura –  za crno i 10 centi više. Koliko je u tome domaćeg, nitko ne zna.

 Državni zavod za statistiku službeno ne vodi posebno podatke o proizvodnji stolnih sorti grožđa, nego se službeni podaci odnose na proizvodnju, površine i prinos grožđa ukupno, s vinskim sortama –  odgovaraju iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, ističući kako je prema neslužbenim podacima DZS-a lani u nas proizvedeno svega 1304,6 tona stolnog grožđa, na površini od 219,9 ha, uz prosječan prirod od 5,9 t/ha.  

Isto kaže i Eurostat, dok precizne podatke o hektarima i proizvođačima stolnog grožđa, provjerili smo, nema ni Agencija za plaćanja u poljoprivredi, koja sve zajedno vodi pod Vinogradarski registar. S druge strane, prema podacima HGK, u 2024. smo uvezli više od 16,8 tisuća tona grožđa za 31,2 milijuna eura, što je količinski rast od 19,2, a vrijednosni za 26,8% u odnosu na godinu ranije, pa je jasno i zašto se TISUP (tržišno-informacijski centar u poljoprivredi resornog........

© Večernji list