Potraga za životom u svemiru izlazi iz teorije i seli se na teren. Drugi dio feljtona "Kako pokušavamo odgovoriti na pitanje: 'Jesmo li sami u svemiru?'" otkriva kako znanstvenici, privatne inicijative i vladine agencije istražuju ono što je donedavno zvučalo kao znanstvena fantastika: tragove izvanzemaljske tehnologije, oceane ispod ledenih kora dalekih mjeseca i neobjašnjive objekte na nebu.

Projekt Galileo

Dok državne agencije poput NASA-e i Pentagona sve više otvaraju prostor za analizu neidentificiranih pojava, jedan od najsmjelijih i najkontroverznijih pokušaja dolazi iz akademske zajednice, ali izvan institucionalnog financiranja. Astrofizičar Avi Loeb sa Sveučilišta Harvard osnovao je Galileo Project, privatno financiran znanstveni program koji se bavi potragom za tragovima izvanzemaljske tehnologije u blizini Zemlje, uključujući atmosferu, orbitu i oceansko dno.

Projekt koristi optiku visoke rezolucije, spektroskopiju, radare, magnetske detektore i napredne algoritme za obradu podataka u stvarnom vremenu. Sustavi su već postavljeni na nekoliko lokacija u SAD-u, a cilj je stvoriti globalnu mrežu za kontinuirano praćenje anomaličnih objekata koji ne pripadaju poznatim civilnim, vojnim ili prirodnim klasama.

Jedan od najpoznatijih slučajeva koje projekt Galileo istražuje je međuzvjezdani objekt IM1, koji je 2014. ušao u Zemljinu atmosferu iz hipervelike brzine. Na temelju podataka Ministarstva obrane SAD-a, objekt je klasificiran kao prvi potvrđeni međuzvjezdani meteorit. Loeb je 2023. organizirao ekspediciju kod obale Papue Nove Gvineje, gdje su pronađene metalne mikrosfere veličine od 0,1 do 1 mm.

Analiza sastava pokazala je visoke koncentracije berilija, lantana i uranija, što je znatno odstupalo od tipičnih sastava poznatih meteorita. Loeb je u znanstvenom radu predložio da bi takav sastav mogao upućivati na umjetno porijeklo, no ta tvrdnja naišla je na oštre kritike u zajednici, prvenstveno zbog interpretacije podataka i pretpostavki o uzorkovanju.

Bez obzira na........

© Večernji list