U trenutačnoj operaciji pritiska na Iran projektili Tomahawk čine okosnicu američke vatrene moći s mora. Prema procjenama vojnih analitičara, prikupljena flota u regiji ima kapacitet za ispaljivanje salda od preko 600 Tomahawk projektila u jednom valu. Projektili su raspoređeni na najmanje 13 do 17 ratnih brodova (uglavnom razarači klase Arleigh Burke i krstarice) te na nuklearnim podmornicama koje prate udarne skupine nosača zrakoplova.

Ovi projektili imaju domet od oko 1.600 kilometara i nose konvencionalne bojne glave od 450 kg. To im omogućuje precizno pogađanje ciljeva duboko unutar iranskog teritorija bez ugrožavanja pilota. U slučaju napada, Tomahawci bi bili korišteni za uništavanje sustava protuzračne obrane kako bi se "otvorila vrata" za borbene zrakoplove, zapovjednih centara i infrastrukture Iranske revolucionarne garde (IRGC), nadzemnih dijelova nuklearnih postrojenja (iako za duboko ukopane bunkere SAD koristi B-2 bombardere i bunker-buster bombe).

U prethodnim udarima, tijekom lipnja 2025., SAD je već koristio podmornice za ispaljivanje oko 30 Tomahawka na specifične lokacije poput nuklearnih postrojenja Natanza i Isfahana. Tomahawk je glavni američki niskoleteći strateški navođeni projektil koji se može lansirati s ratnih brodova ili podmornica za napad na ciljeve na kopnu. Leti na malim visinama kako bi pogodila fiksne ciljeve, poput komunikacijskih i protuzračnih obrambenih položaja, u okruženjima visokog rizika gdje zrakoplovi s posadom mogu biti ranjivi na projektile zemlja-zrak.

Tomahawk je bespilotno oružje dugog dometa s točnošću od oko 5 metara. Projektil dug 5,6 metara može putovati brzinom od čak 885 km na sat. Tomahawci se lansiraju vertikalno s brodova, ali mogu se lansirati i horizontalno iz torpednih cijevi na jurišnim podmornicama ili s vanjskih lansera pričvršćenih na trup podmornice. Projektil se tijekom faze lansiranja pokreće krutim pogonskim gorivom. Nakon toga ga pokreće turboventilatorski motor koji ne emitira puno topline, što otežava infracrveno otkrivanje. Također može izbjeći otkrivanje radarom jer ima mali presjek i djeluje na malim visinama. Nakon što dosegne kopno, Tomahawk koristi inercijalno i terensko usklađivanje kontura (TERCOM radarsko navođenje), u kojem se karta pohranjena na računalu rakete kontinuirano uspoređuje sa stvarnim terenom kako bi se locirao položaj rakete u odnosu na cilj. Slično tome, cilj se identificira iz pohranjene slike. Dok TERCOM skenira krajolik, raketa Tomahawk sposobna je za okretanje i skretanje poput borbenog zrakoplova koji izbjegava radar, prelijećući krajolik na visini od samo 30 do 90 metara.

Tijekom početnih plotuna regionalnog napada, vojno planiranje zahtijeva korištenje Tomahawka s mora za kompromitiranje i suzbijanje neprijateljskih zračnih operacija i obrane. Tomahawci se mogu prenamijeniti u letu, moguće kružeći neko vrijeme prije nego što njihovi ljudski operateri odaberu drugu metu za napad. Tomahawci također mogu koristiti svoje kamere za prijenos podataka o procjeni štete u bitci natrag vojnim analitičarima.

Rakete Tomahawk lansirane s podmornica ušle su u upotrebu 1983. godine s konvencionalnim (tj. nenuklearnim) varijantama raketa za kopneni napad i protubrodskih raketa , kao i s raketom za kopneni napad koja nosi nuklearnu bojevu glavu. Nuklearna varijanta je od tada povučena iz upotrebe, a dodana je varijanta s kasetnom bombom za kopneni napad. Tijekom rata u Perzijskom zaljevu 1991., Tomahawci su bili ugrađeni na površinske brodove.

Rakete Tomahawk prvi su put korištene 1991. tijekom Zaljevskog rata kao dio Operacija Pustinjska oluja , gdje su uništili utvrđene ciljeve (kao što su položaji s raketama zemlja-zrak , centri za zapovjedno-kontrolne operacije, iračka predsjednička palača u Bagdadu i elektrane). Zaljevski rat također je svjedočio prvom koordiniranom napadu Tomahawka i zrakoplova s posadom u povijesti. Tomahawci su potom opsežno korišteni u Iraku za provođenje operacija "zone zabrane leta" početkom 1990-ih i tijekom rata u Iraku (2003. – 2011.). Također su korišteni u Bosni (1995.), Libiji (1996. i 2011.), Sudanu (1998.), Jemenu (2009.) i Afganistanu (1998. i tijekom rata u Afganistanu , koji je započeo 2001.).

Glavne operacije i lokacije korištenja uključuju: Irak: Prva upotreba bila je u operaciji Pustinjska oluja (1991.), a zatim su masovno korišteni tijekom invazije 2003. godine te za održavanje zona zabrane leta 1990-ih.

Balkan: NATO snage koristile su ih u Bosni i Hercegovini (1995.) protiv srpskih položaja te tijekom operacije Allied Force protiv ciljeva u Srbiji i Crnoj Gori (1999.).

Afganistan: Korišteni su 1998. za udare na kampove Al-Qaede te opsežno od 2001. godine u sklopu rata u Afganistanu.

Libija: Upotrijebljeni su 1996. te ponovno 2011. godine tijekom operacije Odyssey Dawn za uništavanje sustava protuzračne obrane.

Sirija: SAD je 2017. lansirao 59 Tomahawka na zračnu bazu Shayrat kao odgovor na kemijski napad, a korišteni su i protiv ciljeva ISIS-a.

Jemen: Korišteni su za udare na položaje Al-Qaede (2009.) te višekratno protiv Huti pobunjenika (2014., 2016., 2024.).

Sudan: Udari na navodnu tvornicu kemijskog oružja 1998. godine.

Somalija: Korišteni u operacijama protiv militantnih skupina.

Iran: Prema novijim izvješćima, modernizirane verzije korištene su u operacijama 2025. godine.

Ukupno je u borbenim operacijama do danas ispaljeno više od 2350 ovih projektila.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

FOTO Poznati okupirali špicu: Elegantna izdanja ovih poznatih Hrvatica privukla su poglede

FOTO Prodaje se kuća na brijegu s pogledom koji oduzima dah: Pogledajte ovu priliku u Brdovcu

FOTO Pogledajte kako danas izgleda grob Milana Bandića

Hoćete li posegnuti za njom? Slastica koja je svaki put sve bolja i uvijek u stilu

Budimpešta napokon mora pokazati poštovanje prema Hrvatskoj

Inkluzivni dodatak iznosi od 138 do 720 eura mjesečno, a visina naknade ovisi o dva uvjeta

© Večernji list