Jednom davno, u jednoj zemlji koja je više ličila na nacrt nego na stvarnu stvar, sjedili su ljudi za stolom i dogovarali kako će se ta zemlja zvati, tko će koga predstavljati, i tko će na kraju krajeva imati pravo reći: „Ja sam ovdje država.“

Tih ljudi odavno više nema. Ili ih ima, ali više ne znače ništa. Ostali su njihovi potpisani papiri, s imenima, datumima, paragrafima. Ostao je jedan Ustav. I jedan Dayton. I puno onih koji se danas zaklinju u to, samo da bi ga sutra mogli prekrojiti.

U toj zemlji, Bosni i Hercegovini, pojavljuje se čovjek kojeg već znamo do dosade – Dragan Čović. Hrvat iz Mostara, Europljanin po uvjerenju, političar po zanimanju, Ustavoljubac po misiji. I sad već skoro dosadno, uporno, poput vode koja ne prestaje........

© Poskok