Ono što je Dodiku Sanja Vulić, njemu je Tanja Palačković. Ono što je Dodiku Željka Cvijanović, njemu je Smiljana Moravac Babić. Tako mlad, a već Milorad!

Kada je postao odbornik, sanjao je da bude poslanik. Kada je postao poslanik, želio je da bude gradonačelnik. Kada je postao gradonačelnik, htio je da vodi političku stranku. Kada je došao na čelo političke stranke, shvatio je da je sazrio dovoljno da vodi i državu. Sve je uradio na vrijeme uglavnom zahvaljujući tome što ništa nije uradio kako treba. Postao je ono protiv čega se borio. Goropadni gerilac se nakon samo jednih izbora premetnuo u nagodnog trgovca.

Jedini je poslije Dodika shvatio kako se pobjeđuje. Kada je prije pet godina jurnuo na Banju Luku, radio je na terenu sedam puta više nego tadašnji SNSD. Gdje je Radojičić došao jednom, on je dolazio tri puta. Gdje je Radojičić bio tri puta, on je bio pet. Išao je po selima, balirao sijeno, kupio šljive, kosio zaparložene njive. Gladan moći i uspjeha........

© Oslobođenje