Srpski slučaj revizionizma je najbolje opisati rečenicom istoričarke Dubravke Stojanović, izgovorenom na ovogodišnjem Korčula after Partyju, u kojoj je zaključila da je pred srpskim revizionistima ključni problem u odgovoru na pitanje kako je moguće da su četnici bili jedini antifašisti koji su izgubili rat?

Neovisno o tome što se, ne bez temelja, ukorijenilo vjerovanje kako tisuću puta ponovljena laž postaje istina, laž o tome da su i četnici bili antifašisti jednostavno neće nikad zaživjeti kao istina. Neće, zato što je previše dokumenata, svjedočanstava i nacija izravno pogođenih njihovim zločinima prisutno, a ništa manje ni zbog toga što su izravni ideološki i simbolički nasljednici četničkog pokreta u posljednjem ratu devedesetih godina još jednom jasno pokazali što četništvo zapravo predstavlja.

Štoviše, svi oni koji mantraju priču o dva antifašistička pokreta suštinski ni sami u nju ne vjeruju, nego im služi za delegitimiranje NOB-a i partizana. Identična stvar vrijedi i u bošnjačkom kontekstu, u kojem je također postalo popularno kojekakve milicije i rezolucije proglašavati antifašističkim pokretima i gestama. Jedini se od njih........

© Oslobođenje