POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Samo probuđen čovjek, a kultura i umjetnost imaju moć buđenja, sposoban je da se uhvati ukoštac sa onim što ga okružuje, sa čime se neprestano hrve

Vraćam se iznova, po ko zna koji put, na pitanje značaja kulture i umjetnosti u okvirima propitivanja društvenih i političkih anomalija, odnosno na potrebu da se kritičkom revalorizacijom, postavljanjem pravih pitanja pokuša kroz stvaralačku imaginaciju dosegnuti do nekih drugačijih oblika i modela egzistencije. Dakako, jasno je da se ovim načinom ne mogu direktno mijenjati stvari, djelovati u okvirima kulturnog i umjetničkog polja, osim u slučajevima kada se pojedinci direktno angažuju u partitokratskim strukturama, samo po sebi znači pristati na svojevrsnu nemoć da se u areni političke borbe naprave oni konkretni pomaci. Jer, mašta, metafora, alegorija nisu ono što u direktnom djelovanju može poljuljati bilo koju vlast.

Međutim, van tih mapiranih i determinisanih obzora postoji obilje prostora u kojem se može ostvariti ono neophodno pomjeranje, koje bi moglo stvarati priliku za otvaranje drugačijih perspektiva, pogleda koji će nuditi alternativu, mogućnost tumačenja stvarnosti neopterećenu dnevnopolitičkim uzusima. To ne........

© Oslobođenje