POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Toliko smo svikli na ovu rascijepljenost, na neuralgičnost svakog trenutka koji proživimo, toliko smo se obezvoljili i zarobili da više i nismo u stanju domisliti bilo kakav društveni dogovor kojim će se prevazići tridesetogodišnji limb i zabetoniranost u krajnost uvijek istog

Neprestano imam dojam da i kad bi se čovjek danas odlučio da se na deset godina isključi, bude potpuno izolovan od svakog dodira sa javnošću, sa ovdašnjom političkom i društvenom realnošću, te kad bi se potom, dakle, nakon te prohujale decenije, iznova odlučio vratiti i sagledati šta se to u ovoj zemlji događa, da se ne bi uopšte iznenadio, niti imao nepoznanice, sve bi jednostavno, osim činjenice da je stariji, bilo vrlo slično ili isto.

Možda griješim, možda će me budućnost demantovati, ali sudeći prema dosadašnjem iskustvu, ne mogu se oteti utisku da mi niti idemo naprijed, niti se pomjeramo nazad, već stojimo, neprestano stojimo i verglamo u mjestu sa istim starim fantazmama, nemogućnostima i porazima. I umjesto da, kako vrijeme odmiče, počinjemo razviđati nešto od onoga što bismo trebali učiniti,........

© Oslobođenje