Kolumna Dragutina Matanovića: Oluja - nekažnjeni genocid Hrvata i antisrpska mržnja opozicije
Dostojanstveno i mirno. Bez pozivanja na osvetu, ali uz jasnu svest da Srbija pamti svoje žrtve. I ko ih je izazvao. Sve to ne da bi „Oluja“ bila zarobljena u prošlosti nego da nam se neke nove „Oluje“ ne bi ponovile u budućnosti.
„Oluja“ je bila više od etničkog čišćenja srpskog naroda iz Hrvatske. Bio je to sveobuhvatni pogrom – rat protiv srpskog istorijskog nasleđa, nacionalnog identiteta i protiv čitave srpske kulture. Bio je to, nakon 1941, nastavak genocida Hrvata nad Srbima. Može se mirne duše reći da je moderna Hrvatska nastala na temelju ubijanja i proterivanja Srba i drugih nehrvata – Jevreja, Roma i drugih. Rečju, tada je ostvarena pavelićevsko-budakovska maksima: „trećinu pobiti, trećinu pokatoličiti, trećinu proterati“.
Rezultati genocidnog delovanja hrvatske političke i kulturne elite, hrvatske katoličke crkve i ideologije hrvatskih „očeva nacije“ – Starčevića, Pavelića i Tuđmana tokom Drugog svetskog rata i devedesetih godina 20. veka – jesu fizičko istrebljenje Srba nezamislivih razmera i pokatoličenje desetina hiljada pravoslavaca.
Na kraju 20. veka nepregledne kolone Srba u svojim traktorima i kamionima napustile su zauvek vekovna ognjišta, svoju Dalmaciju, Kordun, Liku, Baniju i zapadnu Slavoniju. Nekad je na tim prostorima živelo blizu milion Srba, a sada jedva da se mogu pronaći. Danas u Hrvatskoj za Srbe više života nema: oni ni 30 godina nakon rata ne mogu ravnopravno da se obrazuju, trguju ili napreduju. I to usred Evropske unije.
Prvi dani avgusta zato podsećaju na mučeništvo svih Srba koji su izgubili decu, roditelje, porodice i domove. Tada su brojne srpske crkve i svetinje oskrnavljene, a pod hrvatskom vlašću našao se i „najveći srpski grad mrtvih“ Jasenovac - i tamo se ponovo zavijorila šahovnica. Način proslave tog „uspeha“ najbolje govori o prirodi njihove politike. Razgovor Tuđmana s vojnim vrhom uoči „Oluje“ pokazuje da namera nije bila samo osvajanje SAO Krajine već „da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu“.
Kada je to izvršeno, Tuđman je u Kninu 26. avgusta 1995. održao rasistički govor:
„Danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće. I ti su nestali za dva dana, nisu imali vremena ni da pokupe svoje prljave gaće.
Hrvati su veličali svoju hrabrosti, a tenkovima i avionima su ratovali protiv srpske dece, žena i staraca i srpskih traktora. I to nikad ne bi uspeli da im logističku i političku podršku nisu pružili Amerikanci i NATO. Simbol te pomoći je „trijumfalizam“ američkog ambasadora Pitera Galbrajta na jednom hrvatskom tenku.
Hrvatski zločini nad Srbima tokom „Oluje“ nisu bili dovoljni sudijama Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala da Hrvatsku, njeno političko, vojno i policijsko rukovodstvo osude. U Haškom tribunalu je za zločin nad Srbima u „Oluji“ na 24........
© Informer
