menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Da nije bilo „Balvan revolucije“ ne bi bilo „Oluje“

10 39
monday

Doživeti i čitati istoriju nije isto. Ko je na ovim prostorima živeo i pre pedeset, sedamdeset pa i više godina, postaje svedok istiskivanja iz svesti ljudi onih momenata, događaja, pojava koji se nekome ne dopadaju ili ga predstavljaju u lošem svetlu i prenaglašavanja drugih zbivanja koja treba da dokažu ispravnost pojedinačnog mišljenja, ali i da se nametnu kao opšti stav.

Način obeležavanja tragičnih trenutaka iz nedaleke prošlosti, kako se to radi u Srbiji, je sistematsko podsticanje selektivnog zaborava i isto takvog sećanja. „Oluja“ je tipičan primer, ali ne jedini. Pogromaški čin proterivanja oko 200 hiljada Srba iz Hrvatske u avgustu 1995. svake godine diže se na najviši nivo nacionalnog sećanja, koji polako poprima mitske razmere i u kolektivnu svest usađuje još jednu nemilu istorijsku epizodu, kao dokaz da su Srbi uvek i svuda stradali, uprkos svojoj pravednosti i nebeskoj veličini.

U državnom obeležavanju progona Srba iz Kninske Krajine, isključivo se govori o nepravdi nad njima, etničkom čišćenju, masovnosti odmazde, pojedinačnim žrtvama i sudbinama, što se ne može sporiti, ali bilo kakvog ulaženja u razloge, uzroke svega što je tome prethodilo – ni reč. Zgranutost nad nesrećom prognanih treba da pojača učitavanje uverenja da se ni iz čega pojavilo, obnovilo zlo, da je neko iz čista mira odlučio da ponizi i protera ljude koji su mirno živeli i nisu pravili nikakve probleme.

Analiza prošlosti ne može biti objektivna i celovita, ako zanemaruje kauzalnost, uzročno-posledične relacije. U tome je hronologija neumoljiva. Šta je čemu prethodilo i kakav je sled događaja. U srpsko-hrvatskim odnosima u Hrvatskoj, devedesetih, „Oluja“ je bila na kraju. Na početku je bila „Balvan revolucija“ 17. avgusta 1990. kao oružana pobuna srpskog stanovništva, kada je srpska policija Milana Martića podelila oružje civilnom stanovništvu, a putevi zaprečeni stablima posečenog drveća. Tada je prvi put zamirisalo na rat. Oružje tada nije upotrebljeno, ali jeste nešto kasnije, u martu 1991. kada je srpska policija na Plitvicama otvorila vatru na hrvatsku policiju. Poginula su dva policajca, sa svake strane po jedan. Tako........

© Danas