Svetlo slobode upaljeno je 24 sata u svakom kutku: Dnevnik Miloša Parandilovića
Čini mi se da u Srbiji poslednjih četiri meseca ni ne pada mrak // Uplaćujem svoju mesečnu platu u solidarni fond za pomoć profesorima // Koja po redu žrtva radikalskog režima? // Tada sam imao samo deset godina // Umesto muzeja žrtava – hotel? // Ne smem nikada da izdam mlađeg sebe // Gnušam se činjenice da je na vlasti režim koji novac troši na izlet u Keniju
Petak 21. mart
Budim se, vidim da je svanulo. Znam da danas imam puno posla. Čini mi se da u Srbiji poslednjih četiri meseca ni ne pada mrak, svetlo slobode koje gori u svakom kutku Srbije upaljeno je 24 sata. Ono se nikada ne gasi, gori u svima nama.
Razbudio sam se, odlazim na konferenciju za medije Novog lica Srbije u Narodnoj skupštini. Tamo me čeka moj tim saradnika sa kojima sam prethodnih dana radio na pripremi konferencije i dopisu poslatom Ministarstvu prosvete kojim zahtevamo pravdu za prosvetare i odgovornost bahatih vlastodržaca. Konferencija je bila uspešna, ali ne mogu da se otmem misli da su ljudi ostavljeni bez dinara samo jer misle drugačije, čitavo vreme mislim o tome kako možemo da im pomognemo.
Zajedno sa kolegama iz poslaničkog kluba uplaćujem svoju mesečnu platu u solidarni fond za pomoć profesorima. Njima je više potrebna, ovo je trenutak solidarnosti. Svi kao jedan.
Nakon toga odlazim u Temerin, gde smo imali izbornu skupštinu opštinskog odbora. Dočekalo nas je puno ljudi, ono što mi daje snagu je upravo podrška ljudi u svakom mestu u Srbiji. Trudim se da obiđem svaki grad i da popričam sa što više ljudi, naša borba je zajednička. Novo lice Srbije je znatno ojačalo u prethodnom periodu, već imamo veliki broj odbora i kvalitetnih ljudi. Želim da Srbiji ponudimo mlade i kvalitetne ljude, svakog dana se borim za to od jutra do mraka, sanjam slobodnu Srbiju.
Subota 22. mart
Dan........
© Danas
