Indie rock bend iz Zagreba, Lika Kolorado, imaće svoj premijerni nastup u Beogradu, 24. januara 2026. godine, u beogradskom klubu Zappa Barka.

Bend Lika Kolorado, koji čine frontmen Filip Riđički, gitarista Vanja Senčar, basista Branimir Kuruc i bubnjar Pavle Gulić, poznat je po energičnim nastupima i spoju sirove rok snage sa introspektivnim tekstovima. Njihov zvuk se oslanja na britpop i indie rok estetiku devedesetih, uz moderan pristup, zarazne melodije i atmosferične aranžmane.

Samo ime benda crpi svoju inspiracju iz čuvenog Pariza u Teksasu Vima Vendersa, što može puno da znači onima koji nikad nisu poslušali nijednu pesmu ovog benda. Barem što se tiče preporuke.

Beogradski koncert ima i poseban značaj jer će njime regionalni muzički portal Balkanrock započeti obeležavanje 20 godina postojanja, kroz seriju koncerata i specijalnih događaja tokom 2026. godine.

Pre nego stignu u januaru u Beograd, popričali smo sa frontmenom Filipom Riđičkim, koga pamtimo i kao glumca u kultnoj hrvatskoj seriji „Crno Bijeli Svijet“.

Jedan od mojih omiljenih stihova od prošle godine je: „Ne volim ljeto, ali mrzim kad ode“. Pa kako ste vi proveli ovo leto i kakva vam je generalno bila ova godina? Bizarna i teška kao većini, ili ste uspeli da pronađete neki svoj mir i komadić sreće?

Zaista ne volim ljeto. Grozan dio godine. Ljeto je u našim krajevima, ako ne i u svakom kraju ikad, neosporivo i neraskidivo vezan za djetinjstvo, ili barem za mladost. Ono kad smo kao klinci odbrojavali dane, skidali mjeseca sa papirnatih kalendara u kuhinjama čekajući taj magičan, Narnijski nedodirljiv filing slobode koji je značio tri mjeseca Ljeta. Nota bene, suludo mi je da se godišnja doba ne pišu velikim slovom, trebali bi pobogu, kad cijele živote ravnamo po njima. Imena mjeseci isto.

Kak starim doduše, ako to nije i neko univerzalno iskustvo, Ljeto postaje napor, smor rekli bi, vruće brate, komarci, krpelji, ali ponajviše vruće. I je*eš Ljeto tvrdim ribežom. Nekoć smo ljetovali u ostacima Yuge, svi smo imali neki svoj kutak, neku svoju divljinu, vikendicu, nešto. Ništa to, gentrificirao se Jadran i postao nesnosno naporan, čim pređem autom Sveti Rok uhvati me tjeskoba, tko će me odrat živog prvi, apartmani, namirnice, parking, ono, je*ite se, ne dam, doći ću na Jadran u Februaru kad me nitko ne očekuje, ionako nisam od kupanja.

Ali baš zato što je vezano za mladost, za mlade dane, kada Ljeto konačno ode osjećaš kao da si izgubio nešto, neka sloboda je okončana, možda su to samo trzaji neke stare navike, ali kad prođe, kao da si........

© Danas