Zašto u Srbiji ima malo novih lekova?
Kada su ključni ciljevi u oblasti narodnog zdravlja ugroženi, ćutanje lekara ne bi smela da bude širokoprihvaćena opcija.
Naime, jedan od bitnih ciljeva zdravstvene politike je dostupnost savremene, naučno zasnovane humane medicine za sve građane Srbije, u svako vreme i na svakom mestu. Nažalost, ostvarenje ovih krucijalnih ciljeva daleko je od ostvarenje u našoj svakodnevnoj lekarskoj praksi. Razmotrimo samo pitanje novih lekova i lečenja u našoj zemlji.
Lečenje, generalno gledano, mora biti kvalitetno, efikasno i maksimalno bezbedno. Ostvarenje ovih aksioma, posle dugotrajnih, minucioznih, stručno utemeljenih, izuzetno skupih randomizovanih studija i multicentričnih kliničkih provera, obilato donose inovativni (novootkriveni/novoprimenjeni) lekovi.
Jednostavno, radi se o lekovima koji pokazuju i dokazuju ubedljivo bolje rezultate od lekova koji su do tog trenutka bili „zlatni standard“ u lečenju određenih bolesti. U svim zdravorazumskim, humanim i razvojnim društvima ovi najefikasniji i najbezbedeniji lekovi su širokodostupni građanima/bolesnicima. Zašto?
Prvo, postižu se bolji rezultati u lečenju. Neke smrtonosne bolesti, npr. AIDS, uspeli smo da prevedemo u hroničnu infektivnu bolest sa višedecenijskim kvalitetnim životom i bez potencijala zaraznosti po okolinu. Drugo, kvalitet života se značajno poboljšava, bez potreba za npr. preveremenom invalidskom penzijom. Treće, smanjuje se potreba za bolničkim lečenjem ili skupim operativnim zahvatom.
Na primer, u nekim zemljama OECD-a (međunarodna organizacija koja okuplja države sa razvijenim ekonomijama i promoviše politike usmerene na poboljšanje ekonomskog i socijalnog blagostanja – prim.ur) investiranje u nove lekove za kardiovaskularne bolesti, smanjilo je bolničke troškove za četiri puta. Četvrto, smanjuje se dužina bolovanja i odsustvovanja s posla. Peto, smanjuju se neželjeni efekti lekova koji, teoretski i praktično, mogu biti brojni i raznovrsni.
Zbog toga, značajno se smanjuje upotreba drugih lekova, odnosno komedikacija. Šesto, značajno se povećava produktivnost zalečenih ili izlečenih bolesnika. Na primer, izlečeni bolesnici od hroničnog hepatitisa C imaju povećanu produktivnost za 20 odsto. Sedmo, pozitivan uticaj na održivost zdravstvenog sistema i poboljšanje ekonomskih parametara, pa i bruto društvenog proizvoda.........
© Danas
