Tko pjeva, zlo misli: Autorski tekst Borisa Dežulovića
Nekad, u doba komunističkog mraka – sjetit će se preživjeli – u Dalmaciji se to zvalo „pivanje pisama“. „Piva je pisme“, zavjereničkim bi šaptom prije pedeset godina, negdje u ljeto 1975, konobar u gostionici u Zmijavcima kraj Imotskog odgovorio kad bi ga pitali gdje je, bogati, nestao Jozo Markotin.
„Piva je pisme“, pokazivali bi godinu dana kasnije ljudi vidno propalog Jozu, brzim korakom prelazeći na drugu stranu ulice. „Piva san pisme“, odgovorio bi Jozo Markotin kad bi ga kasnije pitali zašto je ono 1975. bio u zatvoru. Teško da je još negdje i još nekad bilo države u kojoj je postojao krimen „pjevanja pjesama“.
Ne kažem, i tamo i tada isto se govorilo za ljude koji pjevaju pjesme, ali „pjevanje pjesama“ općenito je označavalo upravo to o čemu je riječ – dobro, dvije – dakle pjevanje pjesama, pa je moglo izgledati sumnjivo točno koliko i „čitanje knjiga“, „gledanje slika“ ili, nemam pojma, „plesanje plesova“.
Te 1975, samo jedan primjer, svjetski hit bio je singl američkog black-pop banda Earth, Wind & Fire „Sing a Song“ – „Pjevaj pjesmu“ – ali nitko u zemlji Americi to nije shvaćao kao kontrarevolucionarnu subverziju. Pričalo se i smijalo cijele te jeseni u jugoslavenskoj Udbi, kako CIA i FBI od njujorškog Vrhovnog suda zbog protudržavne djelatnosti traže deportaciju Johna Lennona, a Earth, Wind & Fire im ispred nosa pjevaju „Sing a Song“, pjesmu o pjevanju pjesama.
I tamo i tada i vazda, kažem, isto se govorilo za ljude koji pjevaju pjesme, ali samo u komunističkoj Jugoslaviji točno se znalo koje to pjesme pjevaju ljudi koji, hm, pjevaju pjesme. Nije svaka pjesma bila za pjevanje pjesama. Te 1975, recimo, pjevala se i Mišina „Ostala si uvijek ista“ i Oliverova „Galeb i ja“, i Terezine „Nježne strune mandoline“ i „Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac“ Bijelog dugmeta, bjesomučno se pjevala i Dadina „Da li znaš da te volim“, pa ipak nijednog gimnazijalca na ekskurziji Udba nije zajedno s gitarom izvukla iz autobusa i strpala u maricu s optužbom da je „pjevao pjesme“.
Prekaljeni jugoslavenski policajci duha bez greške su prepoznavali pjesme koje se pjevaju kad se „pjevaju pjesme“ i vrlo ih precizno razlikovali od običnih, metnimo ljubavnih i ostalih takozvanih raznih pjesama za pjevanje: neobučenom i neutreniranom uhu moglo je izgledati da, metnimo, i........
© Danas
