menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Studenti 1.0.

11 20
23.06.2025

Zašto studenti proizvode toliko empatije, solidarnosti i emocija među građanima Srbije? U čemu je njihov poseban status, pa su nosioci ili bar vesnici promena? Ovo pitanje, zbog ličnih frustracija, postavlja i Vojislav Šešelj. I koji kao profesor nije odistinski ni primirisao univerzitetu, pa transkripte TV gostovanja prodaje kao knjige: „Kod nas postoji neka idolatrija studenata. Kao da su oni nešto posebno. Ja sam žurio što pre da prestanem da budem student. Hteo sam da budem svoj čovek“. Šešelj, po običaju, nema pojma. Za razliku od Šešelja, o studentima Srbije kao nosiocima promena u čitavoj Evropi pisali su oni stvarni intelektualci: Slavoj Žižek, Janis Varufakis, Srećko Horvat i drugi.

Ali pitanje ostaje: zašto baš studenti? Zašto su oni pokretači promena – i to oduvek? Pa kada istorija skreće sa svoje utabane putanje, to čini sa indeksom u džepu? Od barikada na Berkliju i Parizu šezdesetih, preko Tjenanmena i Beograda devedesetih, do današnjih protesta koje predvode „pumpači“ sa kartonskim transparentima, obrazac je uvek isti. Studenti su sirena za uzbunu ili sistem za rano upozoravanje, odnosno uzbunjivanje društva. Oni protestuju, organizuju se, remete status quo i najčešće su u pravu – mnogo pre nego što ostatak društva to skapira. Ali, zašto su studenti, a ne iskusni eksperti, političari, rudari ili direktori, ti koji pokreću promene, pa i u učmalom društvu poput našeg? Studenti su foto-robot uspešnog, efikasnog i dobro organizovanog demonstranta iz nekoliko razloga.

Prvo, studenti obitavaju u retkom prostoru životne i akademske slobode. Na univerzitetu je i zakonski zagarantovana nepovredivost akademskog prostora. U svom najboljem izdanju, fakulteti ne uče mlade ljude šta treba da misle, već kako da (kritički) misle. Kada se to spoji sa mladalačkim osećajem hitnosti i bitnosti, dobija se snažna formula za aktivizam. Uz to, većina studenata još uvek nije opterećena kreditima, bračnim partnerima i decom, karijerama, kao i jednim „Pa, tako je oduvek bilo“ mentalitetom. I zato, ako studenti ne traže promene i ne bave se „politikom“ – ko će?

© Danas