Nije sramota sići sa vlasti, zaboga, to je istorijska neminovnost
Kada u Novi Sad doputujete organizovano, u automobilima bez (ili prekrivenih) registarskih tablica, uniformno obučeni u crnu odeću, sa maskama na licima, sa palicama, motkama, gedorama i francuskim ključevima u rukama, jasno je da niste došli da mirno protestujete, već da izazivate nerede. Očito krijete tablice i lica da ne biste bili prepoznati kada budete izazivali nerede i tim motkama tukli narod.
Ali, zašto to radite?
Bolno je gledati prizore u kojima i policija brutalnim batinanjem, koje više liči na scene linča nego na rutinsku primenu sile radi očuvanja reda, lomi udove i dislocira bubrege dečacima na ulicama Valjeva, prebija žene i izigrava živi štit za naprednjačke batinaše koji prebijaju narodnog poslanika Peđu Mitrovića.
To ne liči na dela nekoga ko voli ovaj narod, njegov porod, njegovu budućnost, mladost, već na zverski poriv da neku mladu osobu osakatite za ceo život, ako uopšte i preživi takvo batinanje – i sve to anonimno, krijući se u „kornjači“. I opet pitam, zašto?
Istorija nas uči da niti jedna vlast nije večna, već promenljiva. Nažalost, dobrim delom prošlih epoha su promene vlasti bile nasilne, najčešće zato što bi vlast skoro uvek silom suzbijala nadirući sentiment naroda.
Ali moderna demokratska država je našla........
© Danas
