Regionalna saradnja je pojam koji se u proteklim decenijama često spominjao u vanjskopolitičkim platformama država regiona.

Shodno tome, lideri potonjih su često spominjali regionalnu saradnju kao prioritet, ali i temelj šire evropske perspektive bivšeg jugoslovenskog prostora, sada većinom nazivanog geopolitičkim rječnikom Zapadni Balkan. Komšijske države su zbog geografske blizine, povezanosti, te identitarne povezanosti, često „prisiljene“ da međusobno sarađuju, čak i kada je riječ o državama koje su u prošlosti bile akteri ratnih sukoba.

Regionalna saradnja obuhvata više aspekata, a neki od najrasprostranjenijih jesu ekonomija, sigurnost, kultura, sport, ali i odbrana. Upravo je u prethodnom periodu na prostoru Zapadnog Balkana odjeknula inicijativa o jednoj vrsti vojno-sigurnosnog saveza između Hrvatske, Albanije i Kosova.

Srbija na ovaj savez gleda pesimistično i smatra ga potencijalnom opasnošću za svoju sigurnost. Iz Bosne i Hercegovine su oprečni stavovi, od onih koji ne podržavaju ovakav vid saradnje, do onih glasova koji smatraju da bi i Bosna i Hercegovina trebala biti potencijalni član pomenutog saveza.

Podsjećanja radi, neke ranije regionalne saradnje imale su polovičan uspjeh, dok su druge, poput „Open Balkan“, doživjele propast. Istini za volju, regionalna saradnja na Zapadnom Balkanu je opterećena događajima iz bliske prošlosti, za koje najveću odgovornost ima vlast Srbije koju je devedesetih godina predvodio Slobodan Milošević.

Od Srbije se zbog ove činjenice očekivalo da će regionalnoj saradnji pristupiti serioznije i iskrenije, međutim takva gesta je izostala. Međutim, postavlja se pitanje da li je saradnja zasnovana na fer odnosima uopće moguća pod vladavinom režima Aleksandra Vučića, koji je naslijednik paradigme........

© Danas