menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Srbija će birati između „bratskog prijateljstva“ i punih rezervoara

10 1
yesterday

Uvođenjem američkih i britanskih sankcija NIS-u zbog većinskog ruskog vlasništva u ovom preduzeću Srbija se našla u situaciji da plaća ceh ruske agresije na Ukrajinu. Kako se dogodilo da Srbija poslije više od tri decenije ponovo bude izložena sankcijama, bez obzira na to što one nisu primarno uperene protiv nje? Da li ni kriva ni dužna, kako to tvrdi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ili je takav ishod samo logična posljedica niza pogrešnih poteza sadašnje i bivše vlasti? Biće da je ipak ovo drugo u pitanju, piuše Radar.

Radar podsjeća da je sve počelo odlukom o prodaji većinskog udela u NIS-u ruskom Gaspromnjeftu, koju su u januaru 2008. donijeli tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić i premijer Srbije Vojislav Koštunica. Takva odluka pokazaće se kao štetna ne samo u poslovnom, već i u političkom smislu. Način na koji je NIS prodat Gaspromnjeftu je, ističe se u tekstu, najblaže rečeno skandalozan i svjedoči o neznanju, nekompetentnosti ili čak o lošoj namjeri onih koji su učestvovali u tom poslu sa srpske strane.

Pravni okvir za prodaju NIS-a je uspostavljen Sporazumom između vlada Srbije i Ruske Federacije o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede (Energetski sporazum) koji je potpisan u Moskvi 25. januara 2008. Njime je prodaja većinskog udjela u NIS-u predviđena kao dio šireg paketa koji je još obuhvatao izgradnju podzemnog skladišta gasa Banatski Dvor i magistralnog gasovoda Južni tok. Istovremeno sa sporazumom, zaključen je Protokol o osnovnim uslovima kupovine, po kom je Gaspromnjeft 51 odsto akcija NIS-a platio 400 miliona eura. Zanimljivo, prodaja NIS-a Gaspromnjeftu bilo je jedno od rijetkih pitanja o kojima je postignut konsenzus glavnih političkih aktera u Srbiji, uz izuzetak nekih manjih stranaka (LSV, LDP, G17).

Na primjedbu dijela stručne javnosti da je kupoprodajna cijena preniska, posebno ako se ima u vidu pravo NIS-a na eksploataciju domaćih izvora gasa i nafte, iz Vlade Srbije stigao je odgovor da će eventualna razlika u cijeni biti kompenzovana prihodima od poreza i taksi za tranzit gasa gasovodom Južni tok, koji su procijenjeni na oko 300 miliona eura godišnje. Drugim........

© BUKA Magazin


Get it on Google Play