U prethodnom tekstu, naslovljenom “Predsjednički izbori: Osedlavanje magle”, na ovom istom mjestu, predvidio sam da će izborni pobjednik biti kandidat SNSD-a Siniša Karan. Predvidio sam rezultat, a sve ostalo promašio!

Računao sam, oslanjajući se na zdrav razum, da će stranke koje su kandidovale Sinišu Karana i Branka Blanušu (SNSD i SDS) iskoristiti priliku i učiniti sve da pred nastupajuće redovne izbore biračkom tijelu ponude nešto novo i pokažu svoju snagu i svoje političke ciljeve.

Izbori su pokazali da nije bilo ni vizija, ni snage, ni cilja! Izlaznost birača jedva je premašila 30 posto. Bilo je to dovoljno da birači dignu ruke i od politike i od izbora! Šta se dogodilo?

Od svega što se na skupovima SNSD moglo čuti u ovoj izbornoj trci bile su, po ko zna koji puta, ponovljene fraze o ugroženosti, zavjerama, neprijateljima i srpskom jedinstvu. Izborna retorika je uporno ostajala na matrici seoskog kalambura, šegačenja, uvreda i besmislica za prostačka uveseljavanja.

Izgleda da je biračima dozlogrdio stalno isti izborni narativ vladajućih politika u kome se konstantno razvija i širi strah od gubitka državnosti, konstitutivnosti i nacionalnog identiteta, u kome su srpski neprijatelji u narodima sa kojima se živi, radi, trguje, privređuje i svakodnevno sarađuje i u kome se širi neprijateljstvo, razdor, nepovjerenje i raspiruje........

© BUKA Magazin